"Titovo doba nikada neće biti prošlost na ovim prostorima"

Do 29. novembra publika u Meeting Pointu moći će vidjeti i Zafranovićevu igranu trilogiju koja predstavlja kapitalna djela jugoslovenske kinematografije: "Okupacija u 26 slika", "Pad Italije" i "Večernja zvona". Zafranović je dijelove posljednjeg dokumentarca na kojem je mukotrpno radio više od pet godina i koji će se na HTV-u u 13 epizoda najvjerovatnije emitirati u januaru sljedeće godine već imao priliku prikazati na nekim projekcijama u Hrvatskoj, ali ga je posebno zanimala reakcija publike u Sarajevu.

"Kao i na svim projekcijama, normalno je da ljudi prilaze autoru i da žele podijeliti svoje utiske, reći šta misle o radu i to je za svakog autora poseban momenat. Reakcije koje sam do sada dobio pozitivne su, i oduševljen sam zbog toga, posebno što je ovo jedan od najtežih filmova koje sam ikada radio. Iako je ovo dokumentarac koje često teže raditi, želio sam svemu da dam i neku igranu, intimnu notu kroz ljude koji su dio njegove porodice, prikazati Tita i kao običnog čovjeka koji bi svima mogao doći za trpezu, ali i kao državnika i ličnost koja je obilježila 20. stoljeće na ovim prostorima", kazao je Zafranović nakon projekcije.

Dodao je kako smatra da je uspio u naumu, ali da to nije bilo nimalo lako. Potcrtao je kako mu je želja bila da mladim naraštajima pokaže gdje su im korijeni.

"Ne mislim da je tema zastarjela, više je nego aktuelna, i taj period nikada neće biti prošlost. Samo su tu temama godinama gurali u stranu neki novi državnici, kao što to biva kod svakih drugih osvajanja. Mladima sam želio pokazati jedan veoma bitan dio prošlosti čija rekonstrukcija nije cilj filma, već da mladi vide jedan period u kojem su njihovi korijeni, i to nikada neće biti prošlost", kazao je Zafranović koji se prije prikazivanja filma družio sa Jovanom Divjakom koji mu se pridružio i na projekciji, i od kojeg je dobio prve čestitke.

Kao što je i kazao autor, ono što se iz prve epizode moglo vidjeti, jeste Tito iz jednog doista bližeg i intimnijeg ugla, od onog iz kojeg smo ga imali priliku gledati u brojnim dokumentarcima. Film ni u kom momentu ne podilazi Titu, u nekim dijelovima je i kritičan a pojedini istoričari govore o njemu kao sovjetskom čovjeku kojeg je u Jugoslaviju poslala kominterna sa jasnim zadacima. S druge strane, film ga i ne osuđuje, a iz izjava njegove prve supruge Herte Haas može se vidjeti o kakvom je čovjeku bilo riječ.

"U prvom susretu s njim u Parizuulinio mi se činio kao neki kicoš koji nosi skupocjena odijela o trošku partije, dok mi ostali skupljamo novac za crveni fond. Već na drugom sastanku vidjela sam da je to čovjek u običnom konfekcijskom odijelu, sa običnim cipelama kupljenim u trgovini, ali je način i stil s kojim je on to znao nositi na prvu odavao dojam da se radi o kicošu. Pušio je i skupe Morava cigarete, ali poslije sam saznala da je to bio jedan od nalina na koji se kao ilegalac mogao uklopiti u tadašnje društvo, jer zamislite da neko uglađen i lijepo obučen puši jeftinu Savu?!", ispričala je u filmu Herta Haas.