Tokom karijere koja je trajala više od četiri decenije, u kojoj je napisao oko 700 pjesama i objavio više od 20 albuma, bio je obožavan širom Balkana zbog svojih tužnih pjesama i plačnoga, hrapavog glasa, navodi britanski list.
Bajramović je bio izuzetno popularan u Titovoj Jugoslaviji i među jugoslavenskim iseljenicima u svijetu, ali su ratovi na Balkanu tokom devedesetih srušili njegovu popularnost, da bi kasnije uslijedio povratak s albumom "Ciganska legenda" (2001), koji ga je u poznim godinama ponovo lansirao na svjetsku muzičku scenu kao zvijezdu "balkanskog bluza", piše list.
"Šaban je živio po svojim pravilima", kaže pisac Garth Cartwright, koji je napravio intervju s Bajramovićem za svoju knjigu "Prinčevi među običnim ljudima" (2005).
"Nepovjerljiv prema ljudima iz svijeta šoubiznisa, koji su ga bez sumnje mnogo puta prevarili, živio je okružen legendom, poznat po hirovitom odnosu prema ugovornim obavezama, pošto je često znao da zanemari nastupe i turneje da bi pjevao na mjesečini na ciganskim svadbama ako bi mu bila ponuđena odgovarajuća suma novca".
Prema "Independenut", zbog takvoga neobuzdanog i nepouzdanog ponašanja bio je čak i zabranjen na jugoslavenskoj televiziji, što ga je vjerovatno spriječilo da postane poznatiji izvan prostora Balkana u kasnijim godinama života.
I pored toga se pojavio u Londonu na svom jedinom nastupu u Velikoj Britaniji, u maju 2006., odajući utisak ciganskog žigola u svome bijelom odijelu i sa naočalima za sunce, koje su mu sakrivale lice puno ožiljaka i tragova proživljenog života, piše list.
Britanski dnevnik navodi da je Drugi svjetski rat prekinuo djetinjstvo Šabana Bajramovića, koji je, nakon što je ostao siroče, završio svega četiri razreda škole, snalazeći se za život na ulici i pjevajući na romskim festivalima.
Bijesan zbog toga što ne zna da piše, što ga je spriječilo da napiše pismo djevojci, kao 18-godišnjak je pobjegao iz vojske, zaradivši kaznu zatvora u trajanju od pet i po godina. Jednu godinu je proveo na zloglasnom Golom otoku, gdje je naučio da čita i piše, stičući istovremeno prva iskustva sa zatvorskim bendom, što je kasnije zvao svojom "školom života", navodi londonski dnevnik.
Po izlasku iz zatvora, ističe "Independent", Bajramović je počeo da pjeva po niškim kafanama i svadbama, a svoju prvu originalu pjesmu "Pelno me sam" ("Zatvoren sam") snimio je 1964.
"Brzo je postao romski idol kao frontmen grupe 'Crna mamba', stekavši reputaciju okorjelog pijanca, kockara i čovjeka koji uživa u životu, poznatog po zlatnim zubima i brojnim slupanim automobilima."
Bajramović je bio na vrhuncu uspjeha sedamdesetih godina, ali su ga do početka devedesetih potisnuli "turbofolk" i piratstvo.
Popularnost je sasvim izgubio tokom ratova vođenih na Balkanu, ali je Dragi Šestić, bosanski producent koji živi i radi u Amsterdamu, uspio konačno da mu uđe u trag i nagovori ga da se vrati u studio i snimi "Cigansku legendu" sa izvrsnim neofolk bendom "Mostar Sevdah Reunion".
Uspjeh tog albuma je rezultirao objavljivanjem ponovljenih izdanja kao što "Ciganski kralj Srbije" (2002), "Ciganski kralj i pijanac" (2004) i "Herdelezi: 18 originalnih pjesama 1969.-1984." (2007).
Bajramović je 2004. godine imao turneju po SAD-u, a pojavio se kao gost na albumu svoje koleginice iz Srbije Ljiljane Batler "Legends of Life" (2005) i na albumu "Qeens and Kings" (2007) rumunskoga ciganskog duhačkog orkestra "Fanfare Čokarlija".
Bajramović se pojavio u nekoliko filmova i snimio pjesmu za film Emira Kusturice "Crna mačka, beli mačor" (1997).
Srbijanski redatelj Miloš Stojanović je o njemu snimio dokumentarni film "Šaban" u kojem je detaljno predstavljen rad na njegovom drugom albumu koji je snimio u Šestićevoj produkciji, također pod nazivom "Šaban", a koji je nedavno ugledao svjetlost dana, naveo je "Independent".
Navijači ismijavaju Riceovu djevojku zbog izgleda, slomljena je obrisala sve fotografije
