Ragovarala: Nermina Voloder
BH radio nije štedio riječi hvale za Vas. Kažu da Vaša gluma obnavlja vjeru da 'radio može biti topao medij'. Koliko Vam ova nagrada znači?
Jako je lijepo kad čovjeka nagrade za njegov rad, a ono što mene posebno raduje jeste da nagrada dolazi od ljudi koji prepoznaju suptilnije načine glumačkog izražavanja. To što ga potvrđuju u onome što radi, čovjeku znači da je na dobrom putu i da to ima neku vrijednost. Sve veći je izazov raditi ovakve projekte. Dodijeljena nagrada mi je utoliko draža i ljepša zbog toga što je bila potpuno neočekivana ali, kako kažu, zaslužena.
Glumili ste i u pozorištu, na filmu, televizijskim serijama. Koja Vam je oblast najbliža? Gdje se najbolje snalazite?
Najviše volim da glumim u teatru, to moja prva ljubav. Svaka scena je na svoj način izazovna. Stalno sam zaposlena u Kamernom teatru 55, gdje su glumci na sceni izuzetno blizu publike i taj neposredni, bliski kontakt sa publikom je nesvakidašnji doživljaj za glumačku igru. Radio dramu sam otkrila prije dvije godine, kao izazov za rad, produbljivanje i pronalaženje novih načina izražavanja, u ovom slučaju glasa, a tek onda dolaze film i televizija.
Interesantno je kako publika većinom reaguje na glumce koje viđa na filmu ili u serijama. Glumci koji godinama glume u pozorištu, a koji se ne pojavljuju na televiziji, ostaju poznati samo užem krugu ljudi. Kako Vi gledate na to?
Glumac u pozorištu ima malobrojnu publiku i to je jednostavno tako. Ipak, pozorište je za mene najljepši vid glumačkog izražavanja. Televizija i film su mediji koje gledaju široke narodne mase i sasvim je normalno da glumci koji se pojavljuju na televiziji budu prepoznati.
Završili ste Akademiju scenskih umjetnosti. Šta Vas je privuklo glumi i da li ste se ikada pokajali što ste izabrali taj poziv?
Mnogo puta sam rekla da nikad u životu nisam ni sanjala da ću postati glumica. Mislila sam da ću biti prevodilac ili agronom. Gluma me povela svojim putem, prepustila događajima koji su slijedili i nikad se nisam pokajala. Kad čovjek prepozna ono što ga vodi treba se jednostavno prepustiti, vjerovati instinktu, unutarnjem glasu koji ti kaže: 'To je to, idi tim putem'.
Mnogi smatraju da umjetnost nije dovoljno isplativ posao, pogotovo u vremenu nakon rata. Da li slažete sa tim konstatacijama?
Kultura u našoj zemlji je potpuno marginalizirana. Nekada to nije bilo tako. Glumci su izuzetno dobro živjeli, kupovali su stanove, vikendice na moru i planini. Došao je rat i sve su se vrijednosti sunovratile. Čovjek koji hoće pošteno da radi svoj posao, jedva spaja kraj s krajem. Nema više ni srednje klase. Sve se pretvorilo u 'kupi jeftino, prodaj skupo'. To je jedna socijalna priča koja se ne odnosi samo na kulturne radnike, već na sve obične ljude.
Članica ste glumačke ekipe serije "Lud, zbunjen, normalan" koja je stekla veliku popularnost u BiH i u susjednoj Hrvatskoj. Koliko ste zadovoljni svojim ulogom?
Serija je zanimljiva utoliko što predstavlja jednu ne tako prosječnu porodicu, a možda je nešto duhovitija od svega ostalog što se nakon rata proizvelo. Bavi se tim nekim bosanskim humorom. Glumačka ekipa je solidno uradila taj posao. Što se tiče moje uloge, uradila sam upravo onako kako sam zamišljala Ivanu, moj lik u seriji. Nekim ljudima se sviđa, nekima ne. Na kraju krajeva, ta serija je još jedan medij u kojem sam se okušala. Ne uzimam puno k srcu to što je to toliko popularna.
Postoji li neka uloga u kojoj biste se voljeli okušati, a niste imali priliku?
Ima puno izazovnih i zanimljivih uloga koje bih voljela igrati. Naprimjer, jako bih voljela raditi neki tekst klasične grčke tragedije, zatim tekstove Shakespeara, Čehova i drugih velikana svjetske i dramske književnosti.
I za kraj, ko je Gordana Boban privatno?
Majka, supruga, sestra, kći i na kraju glumica. Volim da boravim u prirodi, a trudim se da zadovoljstvo pronalazim u malim životnim stvarima.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
