Banjalučka autorica
7

Tanja Stupar-Trifunović: Književnost ne doživljavam kao politički program

Klix.ba
Tanja Stupar-Trifunović, banjalučka književnica i dobitnica prestižne Evropske nagrade za književnost, ove godine predstavila je svoj novi roman "Otkako sam kupila labuda". S njom smo razgovarali o njenom novom djelu te o današnjem stanju u književnosti.

Ova pjesnikinja, pripovjedačica i romansijerka diplomirala je na Filološkom fakultetu, na Odsjeku za srpski jezik i književnost u Banjoj Luci. Do sada je objavila pet knjiga poezije, knjigu priča i roman. Njena djela prevođena su na engleski, španski, bugarski, mađarski, nemački, poljski, slovenački, makedonski, češki, danski i francuski jezik.

Prema riječima samog izdavača, u njenom novom djelu "Otkako sam kupila labuda" pažljivo su motivirani postupci junakinja, njihova rastrzanost u košmaru savremenih svakodnevnih okolnosti, njihova razapetost između strasti i nužnosti, između ljubavi i tabua, između zadatih okolnosti i prekoračenja.

Naime, glavne junakinje romana, dvije homoseksualne žene, upućene su intenzivno jedna na drugu u razmjeni strasti i napetosti, ljubavi i mržnje, svađe i sklada, unutrašnjih potreba te izgovorenih i neizgovorenih strahova.

Ova autorica na početku našeg intervjua pojašnjava kako ne bi da prepričava roman jer bi to bilo, kako govori, dugo i dosadno. Međutim, priča kako se djelo "Otkako sam kupila labuda" ukratko temelji na priči o životu kao takvom, o nekim težim i nekim lakšim odlukama, o granicama oko nas i u nama, o ljudima, usamljenosti, mogućnosti ili nemogućnosti ljubavi, društvu u kojem živimo, svijetu unutar nas i oko nas i zaprekama.

"Ovu temu sam izabrala zato što je ljubav važan dio našeg života, zato što strast može biti i pokretačka, ali i razorna. Također, zato što obje svom silinom potresaju ljudsko biće. To mi se čini dovoljno dobrim razlogom da se piše o njima. I naravno, to nisu jedine stvari koje roman preispituje, ali su, vjerujem, jako bitne. Kada je u pitanju sama forma romana, nju nisam birala kao voće na pijaci, već sam osjetila tu priču u sebi i napisala je. Kada u glavi neke motive osjećam kao poeziju ja napišem pjesmu. To je više stvar osjećanja. Što se tiče ideja, ne doživljavam književnost kao politički program koji donosi sa sobom neke ideje. Nemam ideje koje želim prenijeti publici", priča nam na početku Stupar-Trifunović.

Kaže da su ono što želi prenijeti u svojim knjigama zapravo pojedini segmenti života jer bi bilo nemoguće, kako nam objašnjava, "strpati" sve u jednu knjigu, tj. sve situacije, karaktere, osjećanja, zapitanost pred čudom postojanja s jedne strane i s druge vrtoglavicom stvarnosti koja nas neprekidno "usisava" novim dešavanjima.

"Svojim knjigama želim pokazati stvari. Književnost nije mjesto dovršenih zaključaka, ali nije ni život. Stalno očekujemo neke gotove zaključke koji nas najčešće skupo koštaju i koji podrazumijevaju gubitak vlastitog integriteta. Teško je živjeti otvoren za različite odgovore i biti spreman tragati za njima. Prečesto ljudi bez ikakvih predznanja imaju gotovo mišljenje o svemu. Olako se mahom razvrstavaju na one za ili one protiv i dižu na hajku. Kao neka poludjela vojska s nevidljivim mehanizmom na navijanje. To svakodnevno vidimo na društvenim mrežama. Djeluje zastrašujuće ta lakoća donošenja zaključaka naprečac, izlijevanje bijesa, uvreda, optužbi", stava je ona.

Tanja Stupar-Trifunoć je poznata kao neko ko je u proteklom periodu dosta radio s mladim ljudima na njihovom razvoju kreativnog pisanja. Znamo da postoji predrasuda kako omladina danas sve manje čita i kako su iz godine u godinu sve nezainteresiraniji za pisanu riječ. Međutim, ona ima drugačije mišljenje.

"Čini mi se da je broj zainteresiranih za književnost približan kao i do sada. Nekada je malo veći, nekada malo manji, ali ne oscilira previše. Što se tiče mladih i talentiranih ljudi, njih imamo, ali mehanizme podrške, ohrabrivanja i prepoznavanja talenata nemamo. Ne samo u književnosti nego bezmalo u svemu. Većina stvari počiva na dobroj volji pojedinaca. Znate, najljepši trenuci su kada neko pročita to što pišete i kada vidite da taj tekst nekom znači, da ste uspostavili neku vrstu komunikacije kroz riječi. Knjige umanjuju usamljenost koju svaki čovjek ponese sa sobom u svijet", objašnjava ova književnica.

Kada govori o projektima na kojima trenutno radi, ističe da je radila zajedno s akademskom slikarkom Tatjanom Vidojević na grafičkoj noveli. Tačnije, Vidojević je uradila ilustracije prema njenom tekstu. Govori kako je to za nju nešto novo jer nije do sada imala takvu vrstu saradnje, napominje kako je bilo interesantno i inspirativno, a ova ilustrirana novela bi trebala izaći početkom iduće godine.