Predstava "Tako je govorio Lepi" je (ne)stand-up komedija u kojoj je Burina na svoj, jedinstveni način, opisao svoje komšije, suprugu, prijatelje, Sarajlije, Mostarce i druge ljude koji su u njegovom životu ostavili neizbrisiv trag.
Na početku predstave Burina je kazao kako nije istina da se Zeničani okupljaju samo na sahranama i sprovodima te da je večerašnja predstava dokaz tome. Pošalice na račun žene, komšije Fude Kurbegovića, kako kaže prvog Lepog kojeg je poznavao, roditelja, radnih kolega, prijatelja i drugih izmamile su osmjeh prisutnih u Bosanskom narodnom pozorištu koji su svaku anegdotu nagradili gromoglasnim aplauzom.
U svom autorskom djelu Burina se prisjetio i anegdota vezanih za Davorina Popovića, Kemala Montena i Fadila Toskića te je nakon njih rekao: "Ovo nije bez razloga, namjerno smo ih pomenuli jer ti ljudi nisu mrtvi, oni su živi sve dok mi o njima pričamo i molim vas za jedan veliki aplauz".
Na kraju predstave, Burina je čitajući opis Bosanaca poručio sugrađanima da je njihov, a da su oni njegovi.