Kultura
68

"Svijetli dodiri" u sarajevskoj galeriji "Roman Petrović"

Klix.ba
"Svijetli dodiri" naziv je izložbe slika Adele Nurković-Kulenović koja će biti otvorena u četvrtak, 6. oktobra u 19 sati u sarajevskoj galeriji "Roman Petrović" (Titova 54).

Autorica je članica Udruženja likovnih umjetnika BiH, a historičarka umjetnosti Andrea Mekić kazala je da su platna Adele Nurković-Kulenović neobična fuzija više stilskih pravaca, dok tematski lebde između figuracije i apstrakcije, prevagnjujući i unutar samih kompozicija čas na jednu, čas na drugu stranu.

"Vrtlog intenzivnih boja kreira ekspresivnu, rasplesanu viziju i kompozicionu strukturu toliko živu da nam se čini kao da se pred našim očima neprestano pokreće i mijenja, stvarajući iznova novi i drugačiji raspored. Velike bojene površine, opasane izraženim i vijugavim konturama, njima ipak nisu strogo ograničene, već se skoro nesputano kreću, ploveći po površinama dopadljivih kompozicija. Forme su na platnu naslagane jedne do drugih tako da se izmjenjuju u vrlo skladnom ritmu, kojem doprinosi i hrabar odabir boja: postavljeni jedni do drugih, intenzivni tonovi kreiraju priču za sebe, priču koja se izdiže iznad nivoa motiva i vrši nadgradnju značenja. Polazni motiv ostaje dijelom u domenu figuracije – potpuno je prepoznatljiv ili tek asocijativan, a od njega kreće i oko njega se odvija proces stilizacije koji u konačnici vodi do potpune apstrakcije naslikane zbilje", navela je Mekić.

Na Adelinim slikama hijerarhijski dominira ljudska figura.

"Ta figura je veoma stilizovana i svedena na svoj, takoreći, osnovni oblik – bezlično tijelo koje život oblikuje, kao kipar svoju skulpturu pomoću čekića i dlijeta, iskušavajući ga različitim izazovima. Smještajući u nadrealističkom maniru svoju bijelu figuru u različite situacije i kontekste, Adela Nurković-Kulenović upravo propituje ljudski život kao putovanje kroz prostor i vrijeme, prepuno raskršća bez putokaza. Ista, bijela figura javlja se kao subjekat – nosilac značenja na gotovo svim slikama i stoga u sve prizore doslovno unosi ljudsko prisustvo, bez kojeg bi to bili tek tjeskobni prostori u duhu dechiricovskog metafizičkog slikarstva, čineći na taj način tematiku ovog ciklusa svojevrsnim likovnim istraživanjem o čovjeku. Vedrina kolorita i pristup kojeg karakteriše slobodan postupak oprečni su ozbiljnosti tematike koja ima dublju, psihološku notu, ali umjetnica ih je na sebi svojstven način u ovom ciklusu izvanredno pomirila, uskladila i stavila u službu svog slikarstva na koje posmatrač nikako ne može ostati ravnodušan i u kojem će gotovo uvijek pronaći i odraz samoga sebe", istaknuto je u kritici.