Povod za posjetu ovom čovjeku je njegova strast i ljubav prema narodnim nošnjama koju ispoljava kroz njihovo očuvanje u Kulturno-umjetničkom društvu Baščaršija. Đuro, kako ga zovu kolege iz KUD-a, strogo pazi da se tokom korištenja izuzetno vrijednim narodnim nošnjama ne desi ništa loše.
Ipak, kada dođe do problema kao što su nepažljivo premještanje nošnji ili njihovo preturanje, čuvar ovog dijela historije Bosne i Hercegovine ima samo riječi ukora.
Članovi su navikli na njegove ukore, iako je nekada prestrog u svojim zahtjevima prema riječima članova, ipak cijene njegov rad i trud jer znaju sta to znači za njega. Trude se da ispoštuju njegove zamisli i naredbe, iako se zna desiti poneki propust oni to pripisuju svojoj mladosti.
Za njega, u trošnim ormarima KUD-a Baščaršija, koji ne bi bili takvi da je finansiranje kulture veće, krije se neprocjenjiva vrijednost.
"U ormarima je blago, naše blago. Sa prostora Bosne i Hercegovine, ali i šire. To su narodne nošnje, dijelovi narodnih nošnji, razni ukrasi, obuća i nakit. Sve su to stvari do kojih se više ne može doći ili do kojih je teško doći", objasnio je Đuro koji pored "stražarske" uloge i popravlja nošnje.
Dosta je toga naslijedio, ali je, kako sam kaže, shvatio da su se nošnje slabo čuvale, te da ima stvari koje su nestale ili koje su potpuno uništene.
"Nije se vodila briga jer su radili ljudi koje to nije puno zanimalo. Postoje predmeti koji su u lošem stanju, a ne bi smjeli biti", objasnio je Đuro koji ističe da je u ratu sve spašeno, da ništa nije uništeno ili nestalo zahvaljujući hrabrim članovima Društva koji su sačuvali sve od vihora rata.
"Posljednjih 20-ak godina sam tu konstantno i vodim računa o nošnjama. Sa Društvom idem na nastupe, turneje i putovanja kako ne bih dozvolio da se nešto uništi ili izgubi", rekao je Đuro.
"Baščaršija" posjeduje nošnje iz BiH, pogotovo iz Sarajevskog polja, zatim iz Usore, Hercegovine i iz svake bivše jugoslavenske republike, uključujući Albaniju. Nošnje može nositi oko 300 ljudi, a muški i ženski kompleti su približno istog broja. Najstariji primjerci ili dijelovi nošnji stari su preko 150 godina i to se pažljivo čuva.
Narodne nošnje se razlikuju od mjesta do mjesta. Nošnje jednog kraja se razlikuju od naroda do naroda, a unutar jednog naroda nošnje se razlikuju po tome da li je riječ o gradskoj ili seoskoj nošnji. Razlike se mogu nalaziti u prsluku, kapi, obući, fesu...
"Dosta toga je kupljeno društvenim sredstvima, nešto malo se dobilo od ljudi koji su nam to poklonili. Nešto dobijem i ja od meni dragih ljudi koji znaju čime se ja bavim. Sam tragam, hodam, negdje nešto vidim i kupim. Znam šta vrijedi, a onaj koji to prodaje često ne zna šta ima pa dobijem po povoljnoj cijeni. Također, ako je nešto preskupo i to kupim jer znam koliko vrijedi", kazao je Đuro dodajući da su korištenja nošnji striktna, ali i da zavise od važnosti nastupa.
Đuro i pored teških uslova u kojima se nalaze kulturno-umjetnička društva ostaje da njeguje kulturno blago naše zemlje, ali i susjednih država. Kako sam tvrdi, još uvijek nije našao nekoga ko bi ga mogao naslijediti zbog proste činjenice što je, prema njegovim riječima, današnja omladina nezainteresovana.
Kao i na početku priče, policajac Đuro Barčić za kraj podsjeća da samo stoji na ramenima divova, odnosno da je i on učio od najboljih kao što su pokojna Ljiljana Hadžidedić, Miroslav Šilić, Svjetlana Bajić, pokojna Dunja Richtman Šotrić, Tomica Miličević i drugi.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Desert s jabukama koji će mnoge vratiti u djetinjstvo: Napravite jugoslovenski kolač
