Stećci, bijeli kameni spavači, vječna su inspiracija jer kriju brojne tajne
Adis Zilić, historičar s Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru i autor knjige "Stećci Podveležja", u razgovoru za Klix.ba kaže kako su stećci nadgrobni spomenici građeni od kamena, podizani okvirno u vremenu od kraja XII do kraja XVI stoljeća, odnosno prema periodizaciji historije, na isteku razvijenog srednjeg vijeka, zatim kroz čitav period kasnog srednjeg vijeka i u početno osmansko doba.
"Najviše stećaka izgrađeno je tokom XIV i XV stoljeća. Mogu biti različitih oblika i veličine, prosječna težina je varirala, jer je zavisila od vrste upotrijebljenog kamena. Sačuvano je malo manje od 70 hiljada primjeraka, od čega na teritoriji Bosne i Hercegovine blizu 60 hiljada, dok je preostali broj u susjednim zemljama. Može se sa sigurnošću reći da je njihov broj u vremenu izgradnje bio mnogo veći. Što se tiče susjednih zemalja, posebno su brojne nekropole u nekadašnjoj Neretvanskoj krajini, tj. po Makarskom primorju i oko rijeke Cetine, što je područje koje je u XIV i XV stoljeću bilo sastavni dio srednjovjekovne Bosne", kaže Zilić.
Stećci su veoma značajni za bolje razumijevanje naše prošlosti i mogu biti svojevrsna škola za budućnost. Dostignuća u historiografiji pokazuju da su pod kamene monolite ukopavani ljudi različitih konfesija – pripadnici Crkve bosanske, katolici i pravoslavci. Dakle, radilo se o spomenicima koji su bili općeprihvaćeni među vjerski raznolikim stanovništvom i time predstavljaju autentično kulturno obilježje jedne zemlje i njenog podneblja.
Nekropole formirane na brežuljcima
"Pripremni radovi prilikom izrade stećaka podrazumijevali su više faza. Najprije bi se kamena gromada vadila iz kamenoloma pomoću klinova, sjekača, čekića i poluge. Ovaj postupak obavljao se zimi kada se u izbušene rupe sipala voda koja, kada se smrzne, stvara pukotine u kamenu. Nakon što se kameni blok odvoji od ostale mase, odmah bi se ugrubo otesao. Fini radovi na obradi stećka mogli su se također raditi u kamenolomu ili bi se stećak dopremao na konačnu destinaciju gdje je obavljan ovaj postupak. Nekropole su se formirale na brežuljcima, pored puteva, naselja ili u blizini kamenoloma, kako bi se lakše dopremili stećci na samo mjesto ukopa", pojašnjava.
Najčešće je ispod stećaka ukopavana jedna osoba, ali to ne znači nužno da je svaki umrli dobivao po jedan stećak. U tom slučaju sačuvalo bi ih se mnogo više, uzimajući u obzir prostor upotrebe i širok vremenski okvir. Prilikom rijetkih arheoloških istraživanja grobova ispod stećaka evidentirani su slučajevi kako su nekada ispod jednog stećka ukopavane po dvije, tri ili čak četiri osobe.
"Na nekropolama stećaka često se mogu naći obilježeni grobovi, jednostavno ovalno oivičeni manjim kamenjem, bez stećka postavljenog iznad mjesta ukopa. Postoje i grobovi bez ikakvih danas vidljivih obilježja. Stoga nekropole najčešće pod zemljom kriju veći broj ukopanih osoba od broja stećaka", izjavio je on.
Izrada složenijih oblika stećaka je za majstore izrade tehnički veoma zahtjevna i time znatno skuplja od jednostavnijih oblika. Kroz kontekst socijalno diferenciranog stanovništva, odnosno kroz nekadašnji životni standard, možemo posmatrati i jednostavno obilježene grobove bez stećaka ili grobove na istim nekropolama bez ikakvih obilježja.
Moderno vrijeme donijelo je uništavanje stećaka
"Stećci su se otprilike koristili u vremenskom okviru od oko 400 godina, nakon čega slijedi period iste dužine do današnjeg vremena. Ne znamo kako su se naši preci odnosili prema stećcima na početku drugog perioda, kada se napušta praksa njihove gradnje. Međutim, znamo za postupke tokom posljednjih stotinjak godina koji su, nažalost, slični našem današnjem odnosu. Upravo u modernom vremenu općeg prosvjetiteljstva i širokog obrazovanja stanovništva svjedočimo postepenom uništavanju stećaka na različite načine", kazao je.
Zilić nastavlja kako nije sve tako crno. Postoje i pozitivni primjeri odnosa prema ovim osobenim i vrlo vrijednim spomenicima materijalne kulture.
"Ljudi su se u većini slučajeva generacijama s poštovanjem odnosili prema stećcima i nisu ih iskorištavali kao građevinski materijal, inače bi do danas preostao samo manji broj ili bi na nekim područjima potpuno nestali. Problem devastacije nekropola je aktuelan zbog sve izraženije materijalne strane kod savremenog čovjeka u odnosu na duhovnu komponentu, što nije bio slučaj s ranijim generacijama. Stećci su prvenstveno ugroženi zbog izgradnje stambenih objekata, putne infrastrukture, hidrocentrala i sličnih objekata. Materijalna pomama glavni je uzrok devastacije. Neodgovorni pojedinci, pa i institucije, smatraju da sve počinje i završava s njima, kao da ništa nije bilo prije, niti će biti poslije njih", pojašnjava on.
Kaže i kako treba više raditi na edukaciji stanovništva, praviti dokumentarne emisije i pisati priloge popularnog karaktera, kako bi ljudi prihvatili stećke kao nešto specifično i svoje, što oni zaista i jesu. Isto tako, ne smije se odnos prema kulturnoj baštini prepustiti samovolji pojedinaca.
Treba kažnjavati one koji uništavaju historijska bogatstva
"Država mora koristiti aparat prisile i strožije kažnjavati neodgovorne osobe. Proglašavanje nekih nekropola nacionalnim spomenicima je dobar put za podizanje opće svijesti i prevazilaženje postojećih problema. Međutim, nekada ni to nije dovoljno, izgleda kao da smo stali na pola puta. Dešava se da se neke nekropole proglase nacionalnim spomenicima pa se nakon toga devastiraju. Takvim pojavama mora se stati ukraj", kaže Zilić.
Uređena društva i države jasno prepoznaju značaj materijalne kulture koju su im ranije generacije ostavile u naslijeđe.
"Na takvim mjestima ćete vidjeti pedantnu brigu o baštini u vidu znatnih ulaganja u obnovu i rekonstrukciju različitih oblika materijalne ostavštine, što se na kraju stavlja u funkciju promocije nekog područja, a potom i zarade kroz razne vidove turističkih djelatnosti. Uloženi novac se vrati, još se i zaradi, a sve lijepo i uredno. Daleko smo ispod tog nivoa, ali treba težiti ka boljem i raditi na sebi. Ako ćemo već razmišljati na materijalistički način, onda budimo dalekovidi i ugledajmo se na bolje od sebe u tome", izjavio je.
Zastupljenost stećaka u većem ili manjem obimu na nekom području, složenost oblika i izrada reljefnih motiva dobri su parametri za proučavanje socio-ekonomskih prilika u srednjovjekovnoj Bosni. U tom kontekstu posebno se ističe tranzitno područje na putu prema Dubrovniku, gdje je u razvijenom i kasnom srednjem vijeku ishodište trgovačkih puteva i glavna destinacija za izvoz različitih artikala.
Najviše ih je na području Stoca i Konjica
"Posebno se po brojnosti stećaka izdvajaju današnje općine Stolac, Konjic i Nevesinje. Na području istočne Hercegovine općenito su izrađeni najreprezentativniji primjerci stećaka s natprosječno visokim procentom ukrašenosti. Stanovništvo ovih krajeva bavilo se transportom robe, dio njihove nekadašnje zarade i životni standard manifestirali su se na očuvanim stećcima složenijih oblika, s brojnim zastupljenim reljefima i većim brojem natpisa. Posebno su značajni stećci s natpisima, jer ih nema mnogo. Jedino zastupljeno pismo na stećcima je bosanska epigrafska ćirilica. Najveći stručnjak iz oblasti stećkologije Šefik Bešlagić je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća završio evidenciju stećaka i prebrojao 386 primjeraka s uklesanim natpisima, odnosno 0,55 posto od ukupnog broja", naveo je on.
Kasnijim istraživanjima pronađene su nove nekropole ili su dopunjeni podaci za pojedinačne lokalitete. Pri tome su evidentirani novi, neobični reljefni motivi, a među novopronađenim stećcima našlo se i nekoliko njih s natpisima. Novim otkrićima nije se značajnije povećao ukupan broj stećaka u odnosu na Bešlagićevu evidenciju, jer je izvjestan broj u međuvremenu devastiran ili potpuno uništen.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
