Kako je napisao Radoslav Lopašić u knjizi «Bihać i Bihaćka krajina», jezerski historijski grad posjeduje unutrašnju okruglu kulu visoku više od dvadeset metara koja je ozidana debelim zidom i vanjsku kamenu ogradu ili bedem visok četiri metra s velikim vratima.
Uz kulu je još sagrađen kameni zid visok sedam metara koji je zatvarao četvrtasti prostor površine 1.200 četvornih metara. Za stoljetnu kulu historija bilježi da ju je gradila Jezerska djevojka iz Bužima, a kameni zid oko grada podigli su Turci za minulih ratova radi strateške važnosti, a koji je služio za odbranu.
Na mjestu gdje postoji mala stara džamija nekad je tu bila župna crkva Sv. Kuzme i Damjana u biskupiji kninskoj. Stari Jezerski grad, kako u svojoj knjizi "Naši gradovi" bilježi Ćiro Truhelka, spominje se po imenu Castrum Hiesera.
Stjepan Nemčić ili Nimčić nametnuo se gospodarom plemenskog grada držeći ga u vlasti još 1563. Jezerski je po nekim starim crkvenim zapisima pripadao Zagrebačkoj županiji.
Padom Castruma Hiesera pod tursku vlast, Nemčići se preseliše u Križevačku županiju gdje im i danas žive potomci. Ugledavši se na njih, veliki broj jezerskih porodica se raselio, ali je većina ostala na svojim historijskim posjedima i prihvatila islam.
«Obnovom šest stoljeća stare džamije na jezerskom stoljetnom gradu uspio bi se vratiti nekadašnji izgled njezina ulaza - poluzatvorenog trijema sa stupovima. Prema ostatcima sačuvanim u džamiji, pristupilo bi se i obnovi šiše-tavanice, a postojeći krov od falcovanog crijepa treba zamijeniti prvobitnim originalnim od drvene šindre», kaže Asmir Crnkić, čija je stara porodična kuća dio graditeljske cjeline jezerskog starovjekovnog grada.
Obilazeći njegove zidine može se primijetiti veći otvor za koji se pretpostavlja da je služio kao prostrana puškarnica na osnovi čega se može zaključiti kako je Jezerski grad sazidan u doba kada se još nije znalo za puščani prah, a prostor namijenjen za vojnika da rukuje lukom i strijelom.
Hilmija Crnkić, otac Asmira Crnkića, nije krio veliko zadovoljstvo u vezi s donesenom odlukom o proglašenju starovjekovnog grada u Jezerskom historijskim spomenikom za BiH. On kaže kako uranja u najdublja stoljeća i po svojoj historijskoj, i po umjetničkoj i po arhitektonskoj vrijednosti svakako zaslužuje biti obnovljen i zaštićen. Mogao bi služiti i za održavanje mnogih kulturnih sadržaja, a bio bi primamljiv i za turiste tako da bi ga trebalo staviti i u turističke prospekte.
Asmir ističe kako će porodičnu kuću u kojoj su živjeli do 1992. uz stručni nadzor i u saradnji s Federalnim ministarstvom kulture i sporta što prije obnoviti i zaštititi. «Do šezdesetih godina prošlog stoljeća na historijskom jezerskom gradu na mjestu današnje porodične kuće postojala je znatno veća porodična kuća familije Crnkić u kojoj je živio moj djed Ramo, kako stoji u zapisima i posljednji jezerski muhtar (lokalni namjesnik). Umro je pred početak Drugog svjetskog rata, a iza njega je ostao vrlo vrijedan trag historijski muhtarski pečat koji svjedoči o nekadašnjem postojanju Muhtarije jezerske u okviru Sreza Otoka Bosanska. Tu postoji još mnogo značajnih ideja koje su lako ostvarljive kad bi se u sve to uključila i Turistička zajednica općine Bosanska Krupa i USŽ-a. Znači potrebna nam je potpora za naše planove», kaže Asmir Crnkić.
