Nas je interesovalo šta o spomeniku misli bosanskohercegovački konceptualni umjetnik Nebojša Šerić Šoba, koji trenutno živi i radi u New Yorku. Šoba, koji je široj javnosti poznat kao autor "Icara", spomenika Međunarodnoj zajednici, koji se nalazi na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu, na svom blogu je dao svoje mišljenje o ovom spomeniku:
"Kao prvo mislim da je lokacija jako loša za ovakvu vrstu spomenika. (Recimo, spomenik na Vracama je mnogo bolje rješenje i mjesto). Čovjek da bi mogao da evocira sjećanje ili da osjeti emocije mora prvo da bude na mjestu na kojem nije buka ni vreva, negdje izdvojeno ali ipak dio grada. Ova lokacija je previše upadljiva, ljudi prolaze poslom velikom brzinom i niko se tu ne može osjetiti izdvojen i imati privatnost. Stvar će vremenom postati neprimjetljiva, što je neprihvatljivo.
Drugo; spomenik je relativno mali i nalazi se na jako skučenom prostoru, ja bih rekao da je ovo više usputni podsjetnik nego spomenik, mogla je to da bude i spomen ploča.
Treće; modernizam u skulpturi je davno prošla stvar, najsvježija rješenja za spomenike ovakve prirode koji se po svijetu mogu vidjeti su totalno drugačija. Više se ide na nešto što je mjesto gdje se čovjek izgubi (spomenik ubijenim jevrejima u Berlinu), neka prostorno vremenska varijanta, više arhitektonsko, a manje skulptorsko rješenje. Imena su također popularna stvar, mada ni to nije nešto obavezno. Spomenik bi više trebao da bude nešto kroz šta čovjek prolazi, nešto što je dio sastavnog života, a ne nešto na pijedestalu, izdvojeno kao zaseban entitet.
Četvrto: Kod nas su ljudi navikli da je spomenik ovakve prirode obavezno ljudska figura, pogotovo kada su u pitanju majka i dijete, tako da je i ovo na neki način ta vrsta simbolizma, koja ne mora da bude apriori odbačena. Neki kažu da ovaj spomenik ima falusne elemente, što ne mora nužno da bude tako interpretirano.
Peto: Staklo kao materijal je po mom mišljenju neprikladno za ovakvu vrstu spomenika jer ima mnogo više dekorativne elemente nego simbolističke, Ako se išlo na asocijaciju polomnjenog stakla kao neku vrstu razbijenih i uništenih života, onda je to staklo trebalo samo nabacati i napraviti od njega uzvišenje, a ne skulpturu koja je pažljivo i detaljno složena.
Šesto: Istopljene čaure od granata koje su korištene za ovaj postojeći spomenik su odličan materijal za izradu skulpture i situacija je trebala da bude obrnuta, da je staklo podloga, a istopljene čaure glavni materijal za skulpturu, ako se već ide na skulpturu.
Sedmo: Ovaj cijeli projekat je trebao da bude mnogo više javna stvar na internacionalnom nivou, ne mora uvijek neki lokalni umjetnik Bosanac da radi lokalnu stvar. Svijet je pun arhitekata i urbanista i umjetnika koji bi mogli da predlože nešto interesantnije i bolje bez obzira što nisu bili tu za vrijeme rata.
Ja lično bih odbio da radim ovakav projekat zbog toga što ne bih podnio pritisak javnosti, što bih imao ogromnu odgovornost za koju mislim da bi me pojela živog, previše emocija zna da čovjeka odvede na pogrešan put i u ovakvom slučaju je potreban neko ko ima distancu i ko može stvar sagledati mnogo realnije i racionalnije.
U svakom slučaju, trebalo je malo pogledati šta drugi rade, konsultovati se sa javnošću, otvoriti proces totalno transparentno, a ne samo doći sa kamionom i istovariti stvar.", napisao je Šoba na svom blogu.
Šobin blog možete čitati na adresi shoba.blogger.ba.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
