Gojer je Marolta nazvao dobrim čovjekom, vrhunskim profesionalcem i nadasve čovjekom koji je potreban svakom teatru. Podsjeća da je glumio u svim bh. teatrima s jednakim uspjehom, što znači da nije bio samo glumac male scene, iako je formalno bio član Kamernog teatra 55.
"Za njega me vežu uspomene na dvije saradnje koje smo imali na dva projekta - na velikom projektu "Dundo Maroje" u Narodnom pozorištu, gdje je pokazao vrijednosti jedne nevjerovatne neohistrionske energije, a na projektu "Kako Musa dere jarca" autora Zlatka Topčića kojeg smo radili u Kamernom teatru 55, odnosno SARTR-u za vrijeme rata, bio je izvanredan", ističe Gojer.
Zaključio je da će u kolektivu Kamernog teatra 55 ostati nevjerovatna praznina, jer je Marolt imao senzibilitet za ljudskost i druženje u najširim razmjerama.