Kultura
0

SFF: Panorama dokumentarni film 2007

Sarajevo-x.com
Howard Feinstein
Howard Feinstein
Za nešto više od mjesec dana, Sarajevo će otvoriti svoja vrata svim zaljubljenicima u sedmu umjetnost i pozvati ih da budu dio 13. Sarajevo Film Festivala. Festival će otvoriti film "Teško je biti fin", a objavljen je i program Panorama dokumentarnog filma 2007.

Popularni program Panorama dokumentarni film uključuje filmove iz cijelog svijeta izuzev iz naše regije i dovodi njihove reditelje koji s publikom razgovaraju o svojim djelima i uopće o filmu. Glavni kriteriji selekcije su provokativnost i otvorenost pristupa temi, te estetika i kvalitet samog filma. Tekstove o filmovima napisao je napisao selektor Howard Feinstein.

BIL’IN HABIBTI Shai Carmeli Pollak Izrael, 84’’

Malo palestinsko selo Bil’in će biti presječeno zidom visokim 8 metara. Zid podiže Izrael duž Zapadne Obale, kako je objašnjeno, da se onemogući ulazak palestinskih bombaša samoubica, bez obzira na to šta on znači i kakve posljedice donosi Palestincima koji tu žive. Novinari iz Ha’aretza su me odveli na Zapadnu Obalu u urbano arapsko naselje Abu Dis. Ono je presječeno zidom bez obzira na porodične i poslovne veze na kojima počiva zajednica. Taj zid je užasno zdanje, više i strašnije od Berlinskog zida. Bil’in je u međuvremenu postao centar okupljanja izraleskih i međunarodnih aktivista koji zajedno s mještanima održavaju mirne proteste svakog petka. Pollak snima i učestvuje na ovim skupovima. Priča počinje kadrom u kome starac plače za svojim posječenim maslinjakom, odakle se razvija ova priča i koja kulminira zajedničkim glasom čitave zajednice. Izraleski vojnici ih ugnjetavaju. Na Jerusalem Film Festivalu, nakon prikazivanja filma, mještani Bil'ina su iznenadili publiku pojavivši se u centru “Begin“. Događaj je bio utoliko više dirljiv pošto im je ulazak bio zabranjen dva mjeseca prije festivala, i tek dan prije premijere je zabrana ukinuta.

HOTHOUSE Shimon Dotan

Izrael, 90’’

Shimon Dotanov kontroverzni film Hothouse je neobičan i briljantno snimljen pogled na život oko 10.000 Palestinaca i Palestinki koji izdržavaju kazne u izraleskim zatvorima. Dotan nas uvlači u priču emotivnim angažmanom. Mnogi od intervjuisanih zatvorenika su neuspješni bombaši samoubice ili oni koji su planirali bombaške napade. U jednom jezivom kadru vidimo zatvorenicu koja uživa u tome što je bombaš kojeg je ona poslala ubio osmero djece, a ne troje. Gledajući filmi, shvatamo da su zatvorenici obični ljudi motivirani bijesom. Mnogi od njih su u zatvoru završili postdiplomske studije na izraelskim univerzitetima. Postoji i razlika između njihovih ćelija, grupišu se prema pripadnosti pojednim palestinskim organizacijama. Ali je vidljiv i sistem ideja i komunikacija koji umonogome podsjeća na početke demokracije. Ako i kada ovi obrazovani zatvorenici budu pušteni na slobodu, sigurno će unijeti u svoje sredine pozitivne promjene.

DONG Jia Zhang-Ke Hong Kong, China, 66’’

U svom dokumentarcu pod nazivom Dong kineski reditelj Jia Zhang-ke prati kineskog umjetnika Liu Xiaodonga. Prvo odlaze u grad Fengjie koji je, zbog projekta Brane triju kanjona, osuđen na rušenje. Liu na svojim velikim platnima tu slika ljude čiji je posao rušenje gradova koji će biti potopljeni realizacijom tog ogromnog hidroenergetskog projekta, koji je raselio 1,2 miliona ljudi i tako njihove živote i porodice. Poslije putuju u Bangkok, gdje Liu slika grupu mladih tajlandskih djevojaka. Užasna situacija u Fengjieu je inspirisala Jia da snimi i film Still Life, najboljeg filma filmskog festivala u Torontu (film je odmah uključen u program nakon što je nagrađen Zlatnim lavom na filmskom festivalu u Veneciji.)

SOME KIND OF SADNESS Juan Alejandro Ramirez Peru, 41’’

Juan Alejandro Ramirez (Porter), jedan je od najpoetičnijih reditelja dokumentarnog filma današnjice. Some Kind of Sadness je lirsko razmišljanje o socijalnim i psihološkim problemima današnjeg Perua, gdje su prisutni rasizam, nepovjerenje i prenaseljenost. Slika, bez sažaljenja a s dostajanstvom, prikazuje one koji se s tim problemima svakodnevno moraju nositi, uz prelijepe muzičke numere Rachmaninoffa i peruanskih kompozitora, te omamljujući glas naratora. Kao uvod za ovaj film, Ramirez pokazuje nesretna lica rasno izmiješane fudbalske reprezentacije Perua koja je u produžecima na Olimpijadi u Berlinu 1936. pobijedila austrijsku reprezentaciju, no sudije su poništili njihovu pobjedu. Ponosni sportisti su napustili teren a da nisu tražili revanš. Te fotografije su Ramirezova polazna tačka u osvjetljavanju jedne kulture i ekonomije koja je tugu prihvatila kao način života.

THE PRISONER OR: HOW I PLANNED TO KILL TONY BLAIR Michael Tucker, Petra Epperlein SAD, 74’’

U dokumentarnom filmu The Prisoner or: How I Planned to Kill Tony Blair, Michael Tuckera i Petre Epperlain, tvoraca filma Gunner Palace, harizmatični novinar Younis Abbas se prisjeća svojih muka u zatvoru američke vojske. Tokom noćnog bombardovanja, američki vojnici dolaze i hapse njega i njegovu braću uz optužbu, bez ikakvih dokaza, da planiraju izvršiti atentat na Blaira prilikom njegove posjete Iraku. Nakon boravka u nekoliko zatvora (uključujući Abu Ghraib) i silnog mučenja, Abbasa puštaju bez optužnice i evidencije o njegovom zatočrništvu. Ono što priču vizuelno čini još zanimljivijom su Abbasovi amaterski snimci i elementi animacije Petre Epperlain.

SARI’S MOTHER James Longley SAD, 21’’

James Longley je kratki film Sari's Mother uradio od materijala koji je snimio u Iraku i nije ga uključio u film Fragmenti iz Iraka. U suštini, ovaj film možemo smatratiom njegovu četvrtom iračkom epizodom. I ovdje je vidljiva njegova prepoznatljiva senzualnost kojom slika ljudski faktor u iračkom fijasku. Film prati siromašnu seljanku i njenog desetogodišnjeg sina Sarija koji je zaražen sidom nakon transfuzije krvi. Uprkos svemu ona uspijeva odvesti svoje onemoćalo dijete u Bagdad u potrazi za izlječenjem, ali nikakvu pomoć ne uspijeva dobiti od neeifikasne i nezainteresovane birokracije. Sida nije veliki problem u Iraku ali gomilanje ostalih problema u zemlji je doprinijelo neefikasnosti zdravstevnog sistema. Longley, osjeća se, stiče povjerenje majke i tako uspijeva prikazati sjajno njenu trku s vremenom - kao i njene ljubav prema sinu.

ZOO Robinson Devor SAD, 76’’

Jenny Edwards je žena koja u državi Washington vodi organizaciju Pomoć konjima, za maltretirane i napuštene konje. Ona 2. jula 2005. zajedno sa ocem i bratom žrtve stiže u mali farmerski grad Enumclaw. Tu je poginuo 45-godišnji muškarac poznat ljudima samo pod svojim internet-pseudonimom Gospodin Ruke. U izvještaju sa autopsije piše da je uzrok smrti “akutni peritonitis… rektum koji je probio konj“. Kao i mnogi u ovom idiličnom farmerskom kraju i sat vremena udaljenom od Seattlea, Edwards je šokirana otkrićem zajednice zoofila, ljudi koje seksualno privlače životinje. Film Zoo reditelja Robinsona Devora iz Seattlea mogli bismo svrstati jedino u žanr “docufusiona”. Na kraju filma o zoofilima i tragediji Gospodina Ruke, Edwards uviđa da ni njen odnos prema konjima nije toliko različit od muškaraca koje privlače životinje. Stoga prihvata činjenicu da oni “vole svoje životinjske partnere i brinu se o njima. Skoro pa da to i shvatam“. Oni koji ismijavaju neobičnu sklonost ovih muškaraca, proživljavaju iste dileme kao i Devor. On je isto toliko pobornik prava zoofila koliko i Edwards pobornik prava predmeta njihove žudnje.

THE DEVIL CAME ON HORSEBACK Annie Sundbeg, Ricki Stern SAD, 85’’

Članak koji je 18. aprila izašao u New York Timesu dao je detaljan opis kršenja odluke Vijeća sigurnosti u Sudanu, odakle se avionima prebacivalo oružje u Darfur, i gdje su čak te avione farbali da liče na UN-ove avione. Većinski dio vlade čine Arapi, koji su u ostatku svijeta najčešće žrtve, u Sudanu su izvršitelji nasilja. U snažnoj priči The Devil Came on Horseback, američki reditelji Annie Sudenberg i Ricki Stern sjajano osvjetljavaju Briana Steidlea, koji postepeno postaje svjestan genocida nad nearapskim crncima u Darfuru koji vrše arapske paravojne, od vlade podržane, jedinice Janjaweed, poznate po tome da dolaze na konjima. Čovjek koji je otišao u Sudan kao posmatrač mirovnih pregovora, bio je užasnut ne samo grozotama koje su se oko njega dešavale već i pasivnošću tima Afričkog saveza. On nas ne štedi prizora spaljenih, izmučenih i izrešetanih tijela. Ti prizori bi inače izazvali neku vrstu odbojnosti, ali pošto je u pitanju viđenje jednog Amerikanca o zemlji Trećeg svijeta, ovaj film uspijeva u onome što pokušava reći, pogotovo zato što je Steidl sam uslikao sve te prizore a Amerikanci ne shvataju stvari ozbiljno ako pri tome nemaju vodiča. U jednom trenutku mu se sve zgadi, odlazi kući i odlučuje objaviti tu priču (i fotografije). Sada je on aktivista koji pokušava educirati javnost o sramnom stanju stvari u svijetu.