Organizatori, međutim, tvrde da ove godine, u 20. izdanju SFF-a, među filmovima koji dolaze iz regiona najmanje je tema što se odnose na ratni ili tranzicioni period.
Ovogodišnji SFF biće održan od 15. do 23. avgusta, a ponudiće najveći broj fimova – čak 247 ostvarenja, koja stižu iz 60 zemalja svijeta.
Selektorica Takmičarskog programa SFF-a Elma Tataragić istakla je da festival nikada nije bio tematski određen, ali da su se teme rata ili postratnog perioda filmskim autorima u regionu do sada same nametale.
Ovo je prva godina, kazala je Tataragić, da u takmičarskom dijelu programa ima samo jedan film koji obrađuje tematiku rata i postratnog perioda u regiji.
“Broj filmskih ostvarenja sa ovim temama je nešto što je do sada bila vrlo uobičajena stvar, i to nije čudno. Regija smo koja je prošla kroz nekoliko teških ratova i mislim da su sami autori imali potrebu da se o tom periodu kreativno izraze”, objasnila je ona.
U razgovoru za BIRN – Justice Report Tataragić je istakla da je ove godine među filmovima vidno primjetna tematika o pravima LGBT populacije, te da ona polako, među autorima u regiji, zamjenjuje tematiku rata i tranzicije.
S druge strane, Zoran Ćatić, čiji će kratki film “Fasunga” biti prikazan na ovogodišnjem SFF-u, smatra da se na festivalu prikazuju filmovi koji govore o zajedničkoj svakodnevnici i o onome što najviše muči region.
“Sticajem okolnosti, svi mi i danas preživljavamo rat i postratni period, tako da nije neobično što iznova pravimo filmove sa ovom tematikom. Možda će za 50 godina neki drugi autori praviti filmove o uzgoju organske hrane ili ljekovitog bilja, ali mi danas pričamo o onome što nas najviše tišti – a to je ta naša postratna svakodnevnica. ‘Fasunga’ je tipična ‘naša priča’ o tranziciji i o tome koliko smo naučili da živimo s njom”, rekao je Ćatić.
Pred kraj četverogodišnje opsade Sarajeva, sa željom da se pomogne obnova civilnog društva, Obala Art Centar 1995. pokreće Sarajevo Film Festival, koji je u proteklih 20 godina postao vodeći filmski festival u regiji.
“Ovaj festival je nastao iz potrebe da živimo civilizirano, bez obzira na sve. Htjeli smo svim ljudima, koji toliko godina nisu bili tretirani kao ljudi, da omogućimo da žive jednu filmsku priču. Mislim da i danas živimo tu priču i mislim da nosimo istu poruku kao prije 20 godina – da budućnost za Sarajevo, za BiH, pa i za regiju, ipak postoji”, kazala je Tataragić.
