Šejla Kamerić: Najlakše je kriviti politiku za nestajanje kulture, trebamo se zapitati šta podržavamo

"Živimo u vremenu duboke krize i društvenih napetosti, gdje vijesti o strahotama često proizvode osjećaj izgubljenosti i beznađa. U takvom stanju, tuga i očaj lako prelaze u agresiju. Umjetnost ima sposobnost da artikuliše ono što često ostaje neizrecivo, da prevede afekt u iskustvo koje se može dijeliti. Upravo u tom prostoru zajedničke percepcije umjetnost ne djeluje samo kao utjeha, nego kao oblik spoznaje: omogućava povezivanje, smirivanje i otvara mogućnost drugačijeg razumijevanja sebe i svijeta. Svjetlosna instalacija 'Awake' je zamišljen tako, kao prostor, u kojem se možemo otvoriti, biti ranjivi, ali i osnaženi. Poziva na refleksiju, ali i na suočavanje - sa svakodnevicom, politikom, sa smrću i agresijom koje su prisutne oko nas. 'Awake' ne nudi rješenje, nego prisutnost i priliku. Mogućnost da kroz zajedničku izloženosti prepoznamo odgovornost jednih za druge".

Rotirajući svjetlosni impulsi u nepravilnim intervalima prekidaju kontemplaciju i uvode osjećaj nelagodne budnosti. Govorila je o tome kako koristi temporalnost i prekid kao umjetničke strategije za aktiviranje publike i u kojoj mjeri ti momenti "poremećaja" reflektiraju šire obrasce sjećanja i traume.

"Elementi koje koristim, svijeće i rotaciona svjetla, su poznati, ali njihovo spajanje proizvodi tenziju, signal koji se može tumačiti kao poziv ili urgentna potreba za promjenom. Sve se to povezuje i otud 'Awake', bdjenje i buđenje. Rad 'Awake' je svjetlosna instalacija koja funkcioniše kao privremeni, živi spomenik. Zanima me šta spomenik danas može biti: ne kao fiksirani objekt, nego kao živa, promjenjiva situacija u kojoj se susreću pojedinačna iskustva. Sjećanja nisu fiksna i njih mnogo lakše mijenjamo nego što možemo uticati na traume koje nosimo. Temporalnost i prekid su ključni za način na koji ovaj rad funkcioniše. Nepravilan ritam rotacionog svjetla prekida kontemplaciju i uvodi stanje pažnje. Taj poremećaj nije slučajan, on aktivira publiku i podsjeća na način na koji sjećanje i trauma djeluju: fragmentirano, iznenada, bez linearnog toka", objasnila je.

Poziv na "aktivnu budnost" i zajedničko promišljanje ranjivosti sugerira etičku dimenziju participacije. Kako vidi ulogu publike unutar ove "promjenjive konstelacije"? Da li su posjetitelji svjedoci, sudionici ili suodgovorni akteri u poruci koju "Awake" nastoji prenijeti?

"Rad je otvoren i nalazi se u otvorenom javnom prostoru. Publika je pozvana da učestvuje, zastane, zapali svijeću. Svako može zauzeti svoju poziciju unutar konteksta koji rad nudi, biti svjedok, učesnik ili samo prolaznik. Zanimljivo mi je upravo to pomjeranje. Svjetlost rada dotiče i one koji ga žele ignorisati ili samo proći pored njega. I to je jednako važna pozicija. U tom smislu, publika nije fiksirana u jednoj ulozi. Ona se stalno mijenja i time postaje dio 'promjenjive konstelacije'. Dijelimo isti prostor i vrijeme, iako su naša iskustva i razumijevanja različita. 'Awake' ne nameće poruku, ali otvara mogućnost odgovornosti, da budemo prisutni jedni za druge. Upravo u toj zajedničkoj prisutnosti nastaje prostor empatije", kazala je.

O značenju rada "Cease" koji je bio izložen na Venecijanskom bijenalu i aktuelnosti koju "Bosnian Girl" ima u današnjem vremenu

Šejla Kamerić je prije dvije godine na Venecijanskom bijenalu predstavila projekt "Cease". Zanimalo nas je kako njime ujedinjuje univerzalni jezik simbola, poput poderane bijele zastave koja tradicionalno označava predaju i lično ukorijenjenog iskustvo preživljavanja opsade Sarajeva. Također je govorila o tome na koji način ta transformacija značenja, postavljena u javni prostor, preispituje granice između kolektivnog sjećanja, političkog gesta i etičke odgovornosti umjetnosti da ne ponudi "završetak", nego trajno stanje budnosti i otpora.

Bh. umjetnica

Šejla Kamerić na Venecijanskom bijenalu izlaže rad "Cease": Politička poruka mira

"'Cease' je skulptura koja evocira poderanu bijelu zastavu, spuštenu na pola koplja i zaustavljenu u vremenu. Svi ti elementi zajedno čine jednu novu sliku. Pitanje koje ovaj rad nosi jeste kako se boriti za mir, kako zaustaviti ratove i stradanja. To su univerzalne teme, ali su za mene duboko vezane za vrlo lično iskustvo. Preživjela sam opsadu Sarajeva i znam šta znače užas rata, strah i bol koji ostaju nakon. U radu 'Cease', baš kao i u novoj instalaciji 'Awake', moje vlastito iskustvo se kroz jednostavne simbole pretvara u umjetnost koja otvara nova značenja i govori o kolektivnom stanju. Stvaram radove koji nemaju zatvoreno značenje, različita čitanja su uvijek moguća, ali kontekst koji dajem potiče promišljanje i razumijevanje, daje nadu i potiče toleranciju i empatiju kao princip komunikacije. U tom smislu ovi radovi su političke geste. Shvatam ih i kao etičku odgovornost da se ne prestane misliti o miru i zajedničkoj budućnosti", poručila je.

Ako se njen rad "Bosnian Girl" posmatra iz današnje perspektive, u vremenu kada se ratni narativi sve češće relativiziraju, a govor mržnje lako cirkuliše digitalnim prostorom, on dobija dodatne slojeve značenja. Više nije samo svjedočanstvo jednog konkretnog trenutka, nego i trajno upozorenje o tome kako se dehumanizacija normalizira. Smatra li da je "Bosnian Girl" danas aktuelniji više nego ikad, naročito ukoliko se posmatra u kontekstu Palestine i Irana?

Rad "Bosnian Girl"

Sramotna poruka koju je nizozemski vojnik napisao u Srebrenici: Dokaz neljudskosti i hladnokrvnosti

"Taj rad danas zaista nosi nove slojeve značenja, posebno u vremenu u kojem se ratni narativi relativiziraju, a govor mržnje brzo cirkuliše digitalnim prostorom. Nije samo dokument jednog trenutka, nego trajno upozorenje na to kako se dehumanizacija može normalizirati i ponavljati. U tom smislu, 'Bosnian Girl' danas djeluje još prisutnije nego u trenutku kada je nastao, jer ga nove realnosti stalno iznova aktiviraju", kazala je.

Dodala je da je važno naglasiti da je ovaj rad nastao prije 23 godine, kada je ona bila mlada umjetnica.

"Odlučila sam da to bude akcija u javnom prostoru, da plakati budu na ulici, a ne u sigurnom, zatvorenom prostoru galerije. Izazvali su mnogo reakcija, mnoge od njih nisu bile pozitivne, ali one koje jesu bile su snažnije od svega drugog. Majke Srebrenice su taj rad uzele kao svoj i to je najveća pohvala koju sam ikada dobila. Tada sam govorila o poziciji žrtve koja ne odbija tu ulogu, o tome šta znači preživjeti i gdje se nalazi snaga otpora. Bilo je važno govoriti o genocidu, ali i o životu nakon rata, o predrasudama koje oblikuju način na koji vidimo jedni druge. I tada i danas mislim da je važno osvijestiti kako smo svi, na različite načine, i žrtve i nosioci predrasuda. Grafit koji je ispisao holandski vojnik bio je samo jedna od 'glasnih šala' koje su se mogle čuti svuda. Sa iskustvom rata koje imamo, ostaje pitanje kako i zašto i dalje ostajemo u spirali mržnje i podstičemo agresiju. Ako želimo biti bolji, moramo prije svega željeti dobro drugima, poštovati razlike, biti nježniji i otvoreniji i pokušati misliti izvan logike podjele i straha", rekla je.

O svojoj umjetničkoj praksi i izazovi s kojima se mladi umjetnici iz Bosne i Hercegovine susreću

Uzimajući u obzir dugotrajnu isprepletenost uloge roda, geopolitike i reprezentacije u njenoj umjetničkoj praksi, ali i činjenicu da umjetnice s Balkana često djeluju unutar višestrukih margina, zanimalo nas je kako vidi mogućnost stvarne autonomije umjetničkog glasa.

"Zahvaljujući iskustvu i dugogodišnjoj praksi, danas mi je lakše da kontrolišem vlastiti narativ. Mogu biti subverzivna kada osjetim da je to nužno. Moj umjetnički jezik je oduvijek bio direktan, ali se više ne propituje na isti način kao kada sam bila mlađa. Vjerujem da autentičnost dolazi iz pozicije koja zahtijeva potpunu iskrenost prema sebi, a onda i prema temi kojom se bavite. Samo tako je moguće oduprijeti se nametnutim ulogama i očekivanjima. Svako ima svoju putanju. Mladi umjetnici danas suočavaju se s drugačijim izazovima nego što su bili moji, ali zahvaljujući tehnologiji imaju i veće mogućnosti za samoreprezentaciju i izražavanje", navela je.

Govorili smo i o tome kako u svojoj umjetničkoj praksi propituje odnos između identiteta, rodne diskriminacije, tijela i društveno-političkih narativa te u kojoj mjeri smatra da umjetnost može djelovati kao alat za društvenu promjenu i kritiku dominantnih ideologija.

"Umjetnost je uvijek prostor slobode. Kroz nju učimo, bilježimo, pamtimo, tješimo se, ali i razvijamo kritičko mišljenje. Ona nam pomaže da zamislimo drugačiji, bolji svijet. U svom radu stalno propitujem odnos između identiteta, tijela i društveno-političkih narativa. Identiteti nisu fiksni. Oni se mijenjaju i oblikuju pod utjecajem vanjskih i unutrašnjih okolnosti. Upravo u tom prostoru promjene vidim mogućnost otpora prema rodnoj diskriminaciji i nametnutim ulogama. Umjetnost može otvoriti prostor koji nije reduciran na ideologiju ili kategoriju. Ona može biti mjesto kritike, ali i mjesto učenja i prepoznavanja. Ne vidim je kao direktan alat promjene, nego kao prostor u kojem se promjena može početi zamišljati", ispričala je.

Spada među bosanskohercegovačke umjetnice čijom se međunarodnom karijerom može ponositi i domaća scena. Iz njene perspektive, smatra li da za mlade umjetnike ima mjesta u Bosni i Hercegovini ili su primorani svoju karijeru ostvariti van granica domovine?

"Biti dio međunarodne umjetničke scene podrazumijeva neku vrstu izmještanja. Nažalost, mi smo mala sredina koja nema razvijeno tržište umjetnosti niti dovoljno jake institucije. Zbog toga mnogi umjetnici iz našeg regiona djeluju i žive vani. Migracija u umjetnosti sama po sebi nije nužno loša. Problem nastaje kada se nemamo gdje vratiti, kada ne postoje muzeji, galerije, institucije i kolekcije koje prate, čuvaju i vraćaju našu umjetnost. To je pitanje povrata umjetničkog kapitala, a bez toga kultura jedne zemlje slabi i nestaje. Najlakše je za to kriviti politiku, ali prije toga treba da se zapitamo kako mi kao pojedinci učestvujemo u kulturi. Šta biramo, šta podržavamo, kako živimo s umjetnošću. Ako mladi umjetnik ode iz zemlje jer želi međunarodnu karijeru, to ne znači da njegova umjetnost odlazi. Teme koje nosi su i dalje naše, i mi ih možemo prepoznati i vratiti. Isto važi i za dijasporu, oni koji su otišli nisu nestali. Naprotiv, povezani smo i jači upravo kroz te različite pozicije", rekla je Šejla Kamerić na kraju razgovora za Klix.ba.