Daco, kako ga je zvala sarajevska raja, ostat će upamćen po kratkim pričama i hronikama, nastalim na osnovu doživljaja iz njegovog burnog boemskog života, koje i danas uveseljavaju svakog čitaoca, tjerajući ga na smijeh do suza.
Osim kolumne “Pisma iz ludnice” koju je objavljivao u sarajevskim novinama, svoja djela objavio je i u knjigama “Priče iz moje ulice”, “Zdravstvena knjižica “, “Drugo izdanje”, “Priručnik”, “Oni dani” i “Prljavi veš”. Ove sjajne zbirke zapravo su isječci iz života, brutalno iskreni, duhoviti i potresni. Posthumno su mu izdate knjige “Ptica na žici” i “Priče”. Za razliku od mnogih akademskih i manje akademskih književnika, pisaca i nepisaca, Darija je prvo priznala raja, pa tek onda kritika.
Bosanskohercegovački književnik Nenad Veličković svojevremeno je zapisao: "Džamonja je pisao uvjerljivo, neposredno, s jakim osjećajem za anegdotu i atmosferu sa izuzetno živim dijalogom. Sve ove priče zajedno različite po dubini ideja, preciznosti stila, zanimljivosti fabule, raskošne i neugledne istovremeno, nemaju za cilj da nas fasciniraju svojim umjetničkim savršenstvom".
