Žiri u sastavu: Marina GRŽINIČ, Ljubljana (kustosica, teoretičarka i likovna kritičarka), Meliha HUSEDŽINOVIĆ, Sarajevo (historičarka umjetnosti i direktorica Umjetničke galerije BiH), Želimir KOŠČEVIĆ, Zagreb (kustos i likovni kritičar Muzeja za suvremenu umjetnost, Zagreb), Shkelzen MALIQI, Priština (filozof i direktor Centra za humanističke studije “Gani Bobi”, Priština) i Frieder SCHNOCK, Berlin (umjetnik, historičar umjetnosti i kustos) je 29. aprila 2005. odlučio da proglasi tri ravnopravna finalista konkursa za novi spomenik:
- Braco Dimitrijević
- Nermina Omerbegović i Aida Pašić, Eglen Park ili Postament za podsjećanje
- Nebojša Šerić Šoba, Spomenik Međunarodnoj zajednici
OBRAZLOŽENJE:
BRACO DIMITRIJEVIĆ
Braco Dimitrijević je ugledni međunarodni umjetnik, koji ima internacionalni i povijesni kontinuitet. On, do sada, nije imao izvedeni rad u javnom prostoru u rodnom gradu i BiH, iako se kontekstualnom umjetnošću bavi od ranih sedamdesetih. Njegov prijedlog je koncepcijski i konceptualno nastavak njegovog dosadašnjeg rada. Prijedlog ima ironičnu konotaciju i odlično korespondira sa praznim postamentima po gradu, čime asocira i na sadašnje stanje spomenika u BiH. Konceptualna gesta Brace Dimitrijevića da “sahrani” spomenik, otvara važno promišljanje društvene zbilje u zemlji i svijetu, i njenu refleksiju na području savremene umjetnosti.
NERMINA OMERBEGOVIĆ i AIDA PAŠIĆ
Eglen park ili Postament za podsjećanje
Rad Omerbegović/Pašić je postavljen na lični plan, odnosno izražava stav lične odgovornosti unutar suvremene umjetnosti i društva. U društvu koje se predstavlja samo kao kolektivitet, zauzimanje individualnog stava za ono što vidimo, čujemo, kažemo i mislimo je iznimno važno. U svom radu, autorice ističu poziciju individualne autorefleksije u odnosu na historiju s jedne, i generiranje, “osvajanje” društvenog prostora, s druge strane.
NEBOJŠA SERIĆ-ŠOBA
Spomenik Međunarodnoj zajednici
Rad Nebojše Šerića-Šobe reakcija je na društvene, kao i na artističke konotacije u kulturnom i socijalnom prostoru Sarajeva i omogućava višeslojno iščitavanje. Rad izražava / reflektuje atmosferu u BiH i odlično korespondira sa umjetničkom međunarodnom zajednicom. To je rad koji ima specifičan umjetnički izraz i nastavlja warholovsku umjetničku pop tradiciju. Čvrsto je situiran u pop-art i soc-art kontekst. Potrebno je istaknuti i njegovu semantičku konzistentnost; poruka rada se dobro čita „izvana i iznutra“.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
