Sarajevska Anna Frank o opsadi: Osjećali smo se zaboravljeno i napušteno od svijeta
Zlata Filipović bila je tek djevojčica u dobi od 11 godina kada je 90-tih počela opsada Sarajeva. Baš poput Anne Frank, sakrivala se sa porodicom u podrumu svoje kuće blizu Narodnog pozorišta, sanjajući o miru i slobodi, a jedina utjeha bio joj je dnevnik.
Dnevnik koji je krenula pisati iz zabave, pretvorio se u nešto sasvim drugo, a isti je naposlijetku objavljen i preveden na engleski. Zlata ga je napisala u ime svih Sarajlija koji su tada našli u opkoljenom gradu, a danas isti boli više nego ikada.
"Prije rata imala sam savršen život u Sarajevu. Išla sam na časove tenisa i na more u Hrvatsku, ali 5. aprila 1992. godine moj život je prekinut bombardovanjem. Vremenom, slike blijede, ali zvukove neću nikada zaboraviti", ispričala je Zlata povodom 20. godišnjice opsade.
Danas, 10 godina kasnije, Zlata koja živi u Dublinu gdje radi kao filmska producentica, u intervjuu za BBC ponovo je prelistala stranice svog dnevnika.
"Pucnjava, granatiranje, ubijanje ljudi, očaj, glad, bijeda, strah..To je moj život", navodi su iz knjige.
"Rat je promijenio naš život u potpunosti. Naučili smo živjeti u svakakvim uslovima. Improvizirati sve, pa i život. Kuhati bez hrane, grijati se bez struje, tragati za vodom.." prisjetila se Zlata.
Istakla je kako se život tada sveo na traženje načina da prikupe što više snage za nadolazeća vremena i borbu da zaštite vlastiti život.
"Mislim da je bilo jako teško shvatiti šta se dešava dok si dijete, ali isto je bilo teško za razumijeti i mojim roditeljima. Bilo je znakova da se sukobi dešavaju u različitim dijelovima Jugoslavije, ali mislim da nekako uvijek razmišljamo o ratu kao o nečemu što se događa drugim ljudima", istakla je Zlata dodavši kako je vrlo teško odrediti kada će se i, hoće li se uopšte, rat završiti.
When Zlata Filipovic’s diary was published in 1993, the siege of Sarajevo was still ongoing. Her words and testimony raised awareness of what was happening inside a city under siege and a lost childhood #ThePowerofWordshttps://t.co/Bo6VScHInv pic.twitter.com/9M2meBYyD4
— Remembering Srebrenica (@SrebrenicaUK) January 27, 2018
Zaboravljeni i napušteni od svijeta
"Sjećam se da smo se u Sarajevu osjećali krajnje zaboravljeno i napušteno od svijeta", prisjetila se Zlata.
Zatim se osvrnula i na žrtve Ukrajine: "Gradovi pod opsadom i bombardovanjem djeluju nevjerovatno poznato i teško. Gledam djecu koja su žrte ukrajinskog sukoba i razmišljam o apsolutnoj nepravdi onoga što se dešava. Eto još jedne generacije čije su djetinjstvo ukrali od njih. Istinski sam tužna", zaključila je ona.
Kada je grupa novinara iz Francuske doznala za njen dnevnik stigli su u Sarajevo da snime priču o djevojčici. Proveli su mnogo vremena s njom i njenom porodicom, a rukopis je kasnije otkupio jedan francuski izdavač koji je uradio sve od sebe da ovu porodicu izvuče iz ralja rata. U decembru 1993. porodica je počela svoj život u Parizu.
"Da ste bili ranjeni, siroče, bolesnik, nikada ne biste mogli napustiti Sarajevo", priznala je Zlata u prijašnjem intervjuu rekavši kako je "bizarno" to što joj se desilo.
Zlatina knjiga postala je svjetski poznata, a otkako se završio rat svakodnevno posjećuje Sarajevo. Ipak, rastužila je činjenica da u BiH za nju nema budućnosti.
"Da li bih se vratila u Sarajevo? Ja se tamo vraćam, stalno. Volim svoj grad. Ali, tamo za mene nema budućnosti", rekla je godinama ranije za Daily Telegraph.
Podsjećamo, opsada Sarajeva bila je najduža u modernoj historiji, a ljudi su pod teškim granatiranjem bili primorani živjeti gotovo četiri godine.
