Roman "Beskraj" Mirele Fejzić promovisana u Klokotnici: Govori o drugačijoj ljubavi
Mirela Fejzić kroz roman citira Rumija, Hajjama te njihovim stihovima upotpunjuje svoje viđenje ljubavi, sreće i čovjekove egzistencije. Ovo je njena prva promocija, ali ne i posljednja, jer će nas autorica Fejzić u budućnosti zasigurno obradovati s još ponekim romanom slične tematike.
Autorica nam prikazuje njezinu vrijednost i važnost u životu, a svako od nas spoznaje ljubav na svoj način i daje joj univerzalnu vrijednost. Moderatorica programa promocije romana "Beskraj" bila je Eldina Suljević.
Jedna od recenzentkinja knjige Naida Mujkić naglašava da autorica piše osjetljivo i mudro, sa sposobnošću da trivijalno uzdigne do simboličnog.
"Njen stil je prozračan, poetski, bogat unutarnjim značenjima. Za sve čitatelje i čitateljice koji su se ikada osjećali previše stigmatiziranim, previše krhkim ili drugačijim da bi bili voljeni ovaj roman će biti susret sa samim sobom" kazala je Mujkić.
Dodaje kako autorica u romanu pokazuje i svoj pjesnički talent, ali i razumijevanje emocionalne dubine koju proza ponekad ne može prenijeti na isti način. Prema tome, poezija u ovom romanu nije samo prisutna kao forma, nego i kao jezgro ženskog pisma.
Roman "Beskraj" svojevrsna je metafora početka koji ima vječno sretan kraj, svjedoči o onome čemu težimo i za čim čeznemo svakodnevno, kaže recenzentkinja Azra Nujkič.
"Za sreću je potrebno dvoje, možda troje ili više… ali jedno ne može graditi sreću niti hoditi putem sreće predugo. Sreća to ne voli, jer, da bi se umnožila ona mora da se dijeli" izjavila je.
Dodala je kako su petovi kojima hodamo različiti, neki su posuti cvijećem, a neki trnjem... Da ne postoji tuga, ne bismo znali šta je sreća i obrnuto.
"Za sve puteve kojima hodimo potreban nam je neko da bismo putove posute cvijećem prelazili slađe i duže, a one posute trnjem kraće i brže. Potrebna nam je ljubav, a sreća vodi do ljubavi, a ljubav do beskraja", kazala je.
Autorica se u uvodnoj zahvalila svima koji su na bilo koji način bili podrška i vjetar u leđa, dodavši kako je njen cilj promovirati čitanje. Navela je kako u rukama drži ono što je trebalo ostati između nje i njenog laptopa. Kao tajne koje ostaju između pacijenta i doktora. Ona bi u ovom slučaju bila pacijent, a laptop njen doktor.
"Ovo što držim u rukama je lijek koji me je izvukao kad mi je bilo najteže. Ako vas išta mogu zamoliti večeras, to je da ne osjećate potrebu da kupite knjigu ako ne volite čitati. Sam vaš dolazak ovdje i vaša podrška nešto je što meni znači i nikada to neću zaboraviti. Radije ću pokloniti sve i jednu knjigu onima koji će je čitati i pročitati, nego da ih prodam sve, a da ostanu nepročitane", rekla je.
Dodala je kako se nada da će bar nekome njena knjiga biti razlog da zavoli čitanje. Važno je dodati i kako će autorica od prodaje knjige jedan dio prihoda odvojiti za opremanje školskih biblioteka na području općine Doboj Istok, a i dalje.