Rikard Larma trajno je zabilježio stradanje djece Sarajeva: Vratio sam se iz SAD-a, ponosni sam Sarajlija
Rikardove fotografije nastale su tokom opsade Sarajeva i govore o svakodnevnici i djetinjstvu suočenom sa brutalnošću rata. Njegove fotografije sa izložbe “Plač za 1.601 dijete” naglašavaju kontrast između dječije nevinosti i razornosti rata, kroz dimenzije nade, tuge i otpora.
"Bilježili smo tuđe plačeve, jecaje, vrisku i tragedije"
Govoreći o svom radu u ratnom periodu, on tvrdi da je tada najbitnije bilo ostati živ.
"Sjećam se gluposti o kojima čovjek razmišlja u takvim trenucima. Ideš kroz grad, ponekad koji auto prođe sa fronta i misliš sve vrijeme - ako tada pukne, gdje da zalegnem. Dešavalo mi se da slušam granate, jednom sam čuo taj fijuk bez eksplozije i čuo sam kako se zabilo u groblje. Emocije su bile za baciti, mi smo bilježili tuđe emocije, a to je ključ svega. Bilježili smo tuđe plačeve, tuđe jecaje, vrisku, tragedije i valjda je rad bio neki način da čovjek ne poludi, da ne dobije posljeratni sindrom. Poznajem mnogo ljudi koji su ‘pukli’ od toga”, tvrdi Larma.
Izložbu su posjetila djeca sa fotografija koja su preživjela opsadu Sarajeva
Prilikom otvorenja izložbe, neki od posjetitelja bili su upravo djeca koje je Rikard fotografisao u Sarajevu, a sada ta, preživjela djeca imaju svoju djecu i nastavila su živjeti u ovom gradu.
"Pojavilo se na izložbi najmanje dvoje ljudi, jedan mladić kojeg sam u ratu fotografisao ranjenog, Sabahudin Ljušan došao je sada sa svojim djetetom. U trenutku kada su nastale fotografije on je imao imao 10 godina”, kazao je.
"Izložba 'Sunce' je nagovještavala nešto"
Kako pojašnjava, ovu izložbu je dugo pripremao, a motiv su bili dani kada se prisjećamo žrtava djece Sarajeva. Osim pomenute, Larma ističe da je jedna njegovih najvažnijih izložbi bila "Sunce" koju je predstavio pred sam rat, u januaru 1991. godine.
"Izložba ‘Sunce’ je nešto nagovještavala, neke od tih fotografija su ono imale nešto. Fotografije nekih ruku iz kamenja, iz sunca, naslućivale su nešto, rat. To je bio eksperiment, pravio sam čisto fotografski, ‘sendvič negativ’. Malo ko je to radio tako, sendvič sa crno-bijelom i kolor fotografijom. Čitav život sam radio velike eksperimente. Sada sam i s ovom izložbom nastojao da je isprintam bar na velikom formatu”, kazao je.
Larma je u ratu također napravio fotografiju koju je nazvao "Sunce", a koja pokazuje dijete koje su roditelji izložili sunčevoj svjetlosti u vrijeme privremenog prestanka granatiranja s obzirom na to da su većinu vremena provodili u mračnim podrumima.
Kako je nastala najpoznatija fotografija Vijećnice u plamenu?
Osim izložbe "Sunce", u Sarajevu je prije dvije godine predstavljena i Rikardova izložba "Sarajevo, vječita Vijećnica" gdje je prikazana jedna od njegovih najpoznatijih fotografija koja je obišla svijet, "Vijećnica u plamenu", a za Klix.ba on je otkrio i kako je ista nastala.
"Čuo sam na radiju da gori Vijećnica, bilo je tiho tog jutra u Sarajevu. Daleko pucaju granate, padaju, čujem ih. Čuo sam tu informaciju i prošlo mi je kroz glavu da nema razmišljanja, odmah sam krenuo sa svoja dva aparata, izašao na ulicu. Tada je naišao auto koji me je odvukao do Vijećnice. Vidjeli smo Vijećnicu u velikom plamenu, obilazio sam okolo s druge strane Miljacke, budio ljude iz podruma koji su izlazili da vide šta se dešava. Sretao sam i kolege, Kemala Hadžića i Milomira Kovačevića Strašnog. 'Vijećnica u plamenu' nastala je sasvim slučajno”, tvrdi on."Bio sam najmlađi fotoamater prve klase u Jugoslaviji"
Kroz svoju fotografsku karijeru Larma je imao priliku raditi za najprestižnije domaće i svjetske medijske kuće, a kako tvrdi talenat je otkrio još u djetinjstvu.
“Ja sam jedan od primjera gdje je talenat došao do izražaja u najboljoj varijanti, kao najmlađi fotoamater BiH sa tim određenim zvanjem koje smo tada imali. Bio sam najmlađi fotoamater prve klase i u tadašnjoj Jugoslaviji. Narodna tehnika i foto-kino savez tada su bili jako razvijeni. Mnogi studenti imali su priliku učiti na mojim fotografijama. Od svog talenta vremenom sam došao do maksimuma. Došao sam u situaciju da dođe rat i da se ‘takmičim’ sa svjetskim fotografima koji su dolazili u Sarajevo. Oni dođu i svi imaju dnevni posao u većem stresu nego ja, a ja se povučem I fotografišem umjetničkije fotografije za svoju dušu. Takva fotografija je vrijedna. Kada sam došao u Ameriku da radim, ljudima se jako dopadao moj rad”, pojašnjava.
"Ja sam Sarajlija, vratio sam se ovdje"
Larma je dio svog života i rada djelovao u Americi i Jerusalemu, a nedavno je odlučio američku adresu zamijeniti sarajevskom. Osim toga, jedna od njegovih ideja bila je kreiranje dokumentarnog filma, ali kako tvrdi, nije siguran da li će to biti realizovano.
"Vratio sam se u Sarajevo, živim ovdje ponovo. Ja sam Sarajlija. Ideja o dokumentarnom filmu je velika. Želio sam i želio bih da animiram fotografije, da se ožive. Kada bih to uradio, mislim da bi shodno materijalu, to bio horor film. Nisam siguran da će išta od te ideje puno biti. Nisam uspio napraviti ni probnu animaciju još. Produkcija filma je skupa, a ja nisam u tom esnafu”, kazao je.
Za naredni period slijedi istraživanje svjetlopisa
Kada je riječ o planovima za naredni period Larma ističe da osim trenutne, ima još nekoliko izložbi u pripremi. Za jednu od njih mu je tokom svog života pomogao Abdulah Sidran.
“Nastojat ću i vrlo bih rado dalje prikazao ovu, trenutnu izložbu kao najznačajniju iz mog izložbenog opusa. Rado ću je prikazati kod prijatelja u Istanbulu i drugim zemljama. Sada se vraćam mom dječijem istraživanju radova, svjetlopisu. Imam ideju da to nastavim, da ponovim fotografije sa ove izložbe i uporedim kako to izgleda u današnje vrijeme. Eksperimentisanje sa svjetlopisom mi sada lakše padne zato što nije rat. Planiram da dopunjavam svoj opus”, rekao je.
Njegova izložba "Plač za 1.601 dijete" u BKC-u će trajati sve do 14. maja, a za posjetitelje je otvorena od 10 do 19 sati.
