Reditelj predstave "Gogolj iz pepela": Želja da se prikaže kako bi izgledale "Mrtve duše II" da ih autor nije spalio

Polazište ove predstave je roman "Mrtve duše" Nikolaja Vasiljeviča Gogolja. Također, Gogolj je planirao i napisao drugi dio romana, ali ga je u stanju duboke duhovne i psihičke krize spalio, ostavljajući za sobom jednu od najvećih književnih misterija.

Ova predstava nastaje iz praznog prostora, a reditelj polazi od ideje kako bi izgledale "Mrtve duše II" da su sačuvane. Govoreći o procesu rada na predstavi, reditelj Pejaković ističe da je ekipa trenutno u završnoj fazi rada, s generalnim probama.

"Predstava je izrazito intimistička, sastavljena od ličnih priča glumaca, i poslije bremenitog, ali i lijepog, zajedničkog iskustva porađanja tih priča, sada se nalazimo pred izazovom kako tu intimnost sačuvati u susretu sa velikom scenom, njenom mašinerijom i velikim gledalištem. Rekao bih, da smo sada u situaciji kao kada se krhka duša susreće sa neumitnom smrću, a treba nekako da opstane. To je veliki izazov, besmrtnost duše", kazao je.

"Proces rada na predstavi bio je osebujan i za pamćenje"

Uloge u predstavi ostvarili su Ejla Bavčić-Tarakčija, Vedran Đekić, Merima Lepić-Redžepović, Aldin Omerović, Emina Minka Muftić, Nerman Mahmutović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda i Amina Begović. Kada je riječ o radu sa ovom ekipom, reditelj Pejaković ističe da osjeća zahvalnost, ali i veliko zadovoljstvo što postoje ljudi koji su spremni kopati po sebi kako bi došli do stvari koje su predmet općeg dobra.

"Proces rada na predstavi je bio osebujan i za pamćenje. Bilo je puno teških ličnih momenata, dosta suza i smijeha, puno povjerenja, pomaganja i hrabrosti, stvorila se prelijepa bliskost i međusobno razumijevanje. Za mene jedan jako poseban i dragocjen proces. Čini mi se da je dobar proces stvaranja predstave, posebno onaj koji uključuje lične stvari i duboku intimnost, uvijek je na neki način sličan zaljubljivanju", naveo je.

Predstava polazi od ideje kako bi izgledale "Mrtve duše II" da su sačuvane. Pejaković je pojasnio kako će sve to biti predstavljeno kroz predstavu.

"Početna ideja je bila da vidimo šta bi izašlo iz pepela drugog dijela Mrtvih duša koje je Gogolj u napadu svojih demona zapalio i nisu sačuvani. Šta su danas mrtve duše? Mrtve duše u nama, oko nas, u društvu, … Predstava je nastajala od ličnih priča glumaca u kojima oni ispovijedaju intimni doživljaj mrtvila vlastitog života, suočavaju se sa svojom smrtnošću, susreću sa dušama bliskih koji više nisu sa njima, dijele svoja iskustva društvene manipulacije mrtvim dušama i na kraju se susreću i sa mrtvilom profesije i institucije u kojoj rade i stvaraju. To je bio spektar tema kroz koje smo se kretali. Predstava Gogolj iz pepela je zbirka intimnih scenskih priča samih glumaca koje su izašle ispod čuvenog Gogoljevog 'šinjela'", rekao je.

"Zanima me živi susret glumaca i gledaoca"

Kroz predstavu, glumci će se direktno obraćati publici iznoseći svoje misli i preispitujući Gogoljeve stavove. Reditelj Pejaković pojasnio je koliko važnim smatra ovakvu povezanost i direktnu interakciju s publikom.

"Mene to u pozorištu prije svega zanima: živi susret glumaca i gledaoca. Šta tu sve može da se desi. To je jedinstven prostor koji pripada samo pozorištu i koje treba dalje da se razvija u tom pravcu, posebno danas, u vremenu potpune dominacije virtualnog, posredovanog i jednosmjernog sadržaja kojem smo izloženi. Pozorište, za mene, treba ponovo da postane mjesto susreta, a ne mjesto konzumacije. Susreta živih ljudi, njihovih osjećanja i misli, razmjena, susret ideja, pogleda, sučeljavanje, stvaranja nove ideje … Sa druge strane predstava Gogolj iz pepela je zbirka intimnih scenskih ispovijesti na temu Mrtvih duša. Najbolji i vjerovatno, jedini put za ovu predstavu je da bude stvarna ispovijest, važna unutrašnja priča koja se krhko i neposredno dijeli sa publikom. Ovo je predstava povjeravanja, odnosno, stvaranja povjerenja", kazao je.

Ujedno, ova predstava preispituje današnje društveno-političke situacije u kojima se trguje i manipuliše mrtvima. Reditelj Pejaković ističe da je predstava ostala u ličnom doživljaju, pa i kada se to odnosi na određene priče koje se bave društveno-političkom situacijom, odnosno manipulacijama mrtvima.

"Imao sam jaku potrebu, da se upustimo intenzivnije u te teme, ali se ispostavilo da ih ne poznajem dovoljno i da je taj prostor izuzetno delikatan. Ubijeđen sam da pozorište, pa i umjetnost, mijenjaju čovjeka. Da li se to postiže, i u kojoj mjeri, društvenim angažmanom kroz izbor i obradu sadržaja, estetskim djelovanjem, provokacijom ili nečim drugim, ne znam, ali sam siguran da umjetnost ostavlja značajan trag na pojedinca i na društvo. I rekao bih, nedovoljan", poručio je Pejaković.

Osim ove predstave, u sklopu Sarajevo Festa ranije je prikazana Pejakovićeva predstava "Smrt u Dubrovniku". Reditelj je pojasnio kako je proteklo prikazivanje, ali i koja je ključna tematika predstave.

"Smrt u Dubrovniku je također dokumentaristička predstava. Bavi se napadom JNA i crnogorskih dobrovoljaca na Dubrovnik 1991. godine. Bazirana je na 40 intervju-svjedočenja neposrednih učesnika tih dešavanja, dominantno sa crnogorske strane. Te ispovijesti smo prikupljali tri godine. U direktnom susretu sa svjedocima ovih ratnih dešavanja, autorski tim predstave i glumci su ih pretočili u scene koje nas suočavaju sa stvarnom prošlošću, sa sopstvenom kolektivnom sramotom i odgovornošću. Predstava je veoma zapažena i dobro se igra u regionu, a slabo u Crnoj Gori. Uvijek se, valjda, lakše bavimo drugima, a manje, ili nikako, sobom", naveo je.

"Želim da umjetnost što više utiče na život"

Pejaković pojašnjava da je do sada najviše radio na polju koje se proteže između stvarnog života i pozorišta. Među tim radovima izdvajaju se dokumentarne predstave, teatar zajednice, rad sa djecom, kao i primijenjeno pozorište.

"U tom smislu mogu izdvojiti kao reprezentativan primjer predstavu 'I u dobrom i lošem putu' koja je rađena u kazneno- popravnom domu u Podgorici sa maloljetnim štićenicima. Pored toga što je sama predstava imala žestok, čak i duboko tragičan sadržaj i karakter, te veoma katarzično i upečatljivo djelovala na publiku, imala je i mjerljiv terapeutski učinak za njene učesnike. To je nešto što želim i čime se bavim: Da umjetnost što više utiče na život", poručio je.

Govoreći o planovima za naredni period, Pejaković ističe da je, pored pedagoškog rada na Fakultetu dramskih umjetnosti i u Dramskom studiju Kraljevskog pozorišta na Cetinju, počeo sa radom na predstavi "Jonesko" u Narodnom pozorištu Toša Jovanović u Zrenjaninu.

"Nakon toga, treba da režiram u Malom pozorištu Duško Radović u Beogradu 'Tata kaže Gambit' Stefana Tićmija, te na proljeće 'Muzej bezuvjetne predaje' Dubravke Ugrešić u Teatru ITD u Zagrebu", rekao je Pejaković na kraju razgovora za Klix.ba.