Uloge u "Tosci" će ostvariti: Hor Opere NPS, Katarina Kikić Marić, Dragana Radaković (Tosca), Amir Saračević, Stjepan Franetović (Mario Cavaradossi), Ivan Šarić, Davor Radić (Barun Scarpia), Denis Isaković, Nedim Bašić (Cesare Angelotti), Ivica Šarić, Siniša Markanović (Crkvenjak), Ileš Bečei (Spoletta), Josip Katavić (Ključar), Hana Salihović i Idna Muminović (Pastir). Kompletu postavu možete pogledati ovdje.
Kao što je već spomenuto, premijera će se održati u subotu, 22. oktobra u 19: 30 sati. Repriza je u ponedjeljak, 24. oktobra u 19:30 sati. Ulaznice možete rezervisati na stranici NPS.
"Vjerujem da će do subote sve biti kako treba i da će publika biti vrlo zadovoljna. S tim 'zalogajem' su se operni ansambl, tehnika, administracija i ostatak osoblja zdušno uhvatili u koštac. Vjerujem da rezultat neće izostati", dodao je reditelj.
Na pitanje postoji li među umjetnicima na području Balkana bilo kakva vrsta prepreka, odgovorio je:
"Među umjetnicima zaista nema nikakvih prepreka. To je čak najlakši dio posla. Kada sam 2019. godine ovdje radio operu 'Don Carlo', imao sam izvanredno iskustvo saradnje s umjetnicima, opernim solistima, horom i dirigentnom. To je bilo plemenito kreativno iskustvo i ono se sada ponavlja. Kada su umjetnici u pitanju, barijera nema. Možda u našim sredinama postoje neke kulturalne razlike u poimanju administracije i organizacije posla na koje se jednostavno morate naviknuti kada dođete u drugu sredinom. Morate biti spremni da stvari ne idu onako kako ste navikli kući. To bi bila jedina stvar koja nas donekle čini različitima. U suštini je bitno znati da je svima stalo da predstava na kraju bude što kvalitetnija."
Smatra da su razlike u kulturnom sektoru u odnosu na stanje od prije 30 godina očigledne. Teatri diljem svijeta pokušavaju privući publiku u uvjetima digitalizacije i atrakcija kojima smo 'bombardovani' iz minute u minutu.
"Kada listate neki portal, jednaku vrijednost imaju vijesti o mrtvima u Ukrajini, skandali u kraljevskoj porodici, razvod estradne zvijezde i epidemija koronavirusa. Sve je postalo nevjerovatno relativizirano. Teatar je još uvijek jedina ljudska djelatnost u kojoj ne možete zamijeniti živog čovjeka. Pruža jedinstveno iskustvo kolektivno sudjelovanja u činu koje nam osvjetljuje ljudsko ponašanje iz raznih novih uglova i perspektiva. Gledamo žive ljude koji se pred nama smiju, plaču, znoje se, vole, mrze, ubijaju, a sve da bismo u sebi osvijestili kako postati bolji i jači ljudi. U današnjim uvjetima svega što se događa oko nas to je sve teže i teže", kazao je.
Dodao je da s mladim ljudia radi već duži vremenski period i misli da je njihovo odrastanje, nažalost, jako teško i puno izazovima. Objasnio je zašto je to tako.
"Šalju im se potpuno oprečni signali po pitanjima morala, etike, onoga što je prihvaćeno u društvu, a što nije. Teško se mogu uhvatiti za neku od vrijednosti. Stoga i ne čudi porast ekstremizma u svijetu i pribjegavanja ekstremnim opcijama, bilo u mišljenju ili ponašanju. Teatar tu još uvijek igra vrlo važnu ulogu i svojom jedinstvenošću može napraviti jako puno", naveo je.
Politika i teatar su oduvijek bili povezani. Postavlja se pitanje koliko to zapravo može biti štetno ili korisno.
"Teatri kao velike kulturne institucije troše jako puno novca. Teatri, a naročito oni koji imaju operni i baletni ansambl su zaista skupe igračke. Ponekad gledajući te predstave u Splitu razmišljam 'Bože, mi smo jedan mali grad s manje od 200 hiljada stanovnika, a imamo umjetničke forme koje su bile i ostale rezervisane za velika imperijalna carska središta.' Njima nije bio problem njegovati tu skupu vrstu umjetnosti", ispričao je.
Razumljivo je da onaj ko upravlja javnim novcem želi imati i kontroli nad načinom trošenja tog novca.
"Mislim da, pogotovo kod nas u regionu, u tom smislu teatri nisu imuni od utjecaja politike, ali ne nužno na repertoar ili to kako ljudi unutar kreativnih ansambala razmišljaju. Naši umjetnici su nekako postali naviknuti na to da imaju nekog svog malog, vlastitog cenzora u potiljku. Vrlo je teško detektovati pokušaje direktnog upliva na politike na repertoarsku politiku neke pozorišne kuće", kazao je.
Direktor NPS Dino Mustafić je ranije rekao da će izvedbe "Tosce" biti posvećene ukrajinskom dirigentu Juriju Kerpatenku, kojeg su ruske snage ubile 15. oktobra. Kerpatenko je odbio da učestvuje u koncertu kojeg su okupatori zajedno sa saradnicima u filharmoniji planirali održati kako bi pokazali takozvano "poboljšenje mirnog života" u Hersonu.
Uprkos očiglednom fašizmu kojem svjedočimo u 21. stoljeću, neki umjetnici odlučuju se držati po strani i ne iznositi javno svoj stav. Mogu li se ovakvi ljudi uopće nazvati umjetnicima?
"To je pitanje na koje je veoma teško recidirano odgovoriti. Evropska i svjetska historija puna je primjera ljudi koji su zatvarali oči pred onim što se oko njih zbiva. Naravno, i sami su imali mnogo dilema i pitanja u vezi s tim. Na njega nije odgovorio ni Klaus Mann u svojim romanu 'Mephisto' niti ostali. Teško je reći. Sve je uvijek pitanje našeg vlastitog izbora. Sigurno postoji neka donja crta ispod koje se ne može. Staviti se u službu destruktivne ideologije, koja je puna govora mržnje, nije put za jednog umjetnika", zaključio je Golovko.
Čelik se nakon šest godina vratio gdje i pripada, igrat će najviši rang bh. nogometa
Švicarci konačno odlučili objaviti dosijee o zloglasnom nacističkom doktoru Josefu Mengeleu
