Posljednji primjer je autorica sage o Harryju Potteru J.K. Rowling, koja je objavila svoj prvi kriminalistički roman. I to pod pseudonimom.
Riječ je o romanu "Kukavičije jaje" koji je potpisao izvjesni Robert Galbraith iza koga stoji, kako se pokazalo, upravo autorica "Harryja Pottera".
Mnogi autori su koristili pseudonime. Njemački pisac Erich Kästner, čije su se knjige nakon dolaska nacista na vlast našle na lomači, pisao je pod raznim pseudonimima da bi izbjegao progon. I to pod nekoliko pseudonima: Berthold Bürger, Melchior Kurtz i Robert Neuner.
Žene su u prošlosti često pisale pod pseudonimima da bi uopšte mogle da izdaju knjige. U 20. vijeku u mnogim evropskim zemljama na snazi su čak bili zakoni koji su zabranjivali ženama da "zarađuju bez dozvole supruga".
Tako su se Amandine Aurore Lucile Dupin i Mary Anne Evans godinama skrivale iza pseudonima George Sand, odnosno George Eliot. I sestre Brontë godinama su se skrivale iza muških imena.
Pseudonimi su korišteni i zato što se određeni žanrovi često vezuju uz određeni spol. Prema ustaljenim stereotipima, žene pisce "trpaju" u "meke" ljubavne žanrove, dok se od muškaraca traži da pišu akcione romane.
U Njemačkoj je 1960. izbio pravi književni skandal kada je nagradu za najbolji kriminalistički roman dobila knjiga "Smrt u St. Pauliju". Kada se otkrilo da je autorica romana Irene Rodrian, organizatori su odbili da isplate novčanu nagradu koja je išla uz priznanje!
Danas se pseudonimima najčešće služe autori koji "skaču" iz žanra u žanr". Iza pseudonima se skriva i zbog marketinških razloga.
Tako Njemica Cora Stephan piše pod pseudonimom Anne Chaplet, jer joj se čini da njeno pravo ime "ne djeluje dovoljno glamurozno", navodi "Deutsche Welle".
Utrka hibridnih superautomobila: Lamborghini Revuelto, Ferrari SF90 ili Porsche 918?
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
