Prvi film posvećen bosanskim mevludima i tehvidima autorice Zilke Spahić-Šiljak

"Njihova je kreativnost kako u strukturi obreda, žanrovima i stilovima pjesama i spjevova tako i u cjelokupnom dekoru koji prati ove obrede, postala prepoznatljiv dio sarajevskih mevluda i tevhida. Postoje nepisana pravila bontona koja su razvijena u vezi s načinom odijevanja, organizacijom i strukturom obreda te uređenjem ambijenta u kojem se obred održava. Žene koje predvode ove obrede nisu imami, već bule ili muallime (učiteljice) i one imaju autoritet i znanje da predvode ove obrede i prepoznatljive su i cijenjene u Sarajevu, ali i šire". naglašava Spahić-Šiljak.

Komentirajući mjesto i ulogu žene unutar religija, navodi da su one u monoteističkim religijima islama, kršćanstva i judaizma s jedne strane glorificirane kao majke, a s druge su im uskraćivana elementarna prava na samostalno odlučivanje, izbor i mogućnost djelovanja u javnoj sferi života.

"Možemo pratiti kroz historiju kako su žene bivale skrajnute i isključivane iz intelektualnih procesa promišljanja i religije i nauke i političkog djelovanja, te da su pojedinke koje su i bile obrazovane i koje su napisale značajna djela sistematski zaboravljane. Problem nije u religiji, već u njenoj interpretaciji na koju monopol i dalje imaju muškarci koji sebi uzimaju za pravo da govore o ženama i uime žena. Ženski glas se još rijetko čuje, a kada i dobije priliku žena ponavlja naučene patrijarhalne lekcije o tome kako su joj u vjeri zagarantirana sva prava i da nema potrebe tražiti ništa izvan toga. U stvarnosti tih prava nema, jer uglavnom su svedena na majčinstvo i kuću te eventualno na poslove koji su produžena ruka kućanskih dužnosti: obrazovanje, briga, pomaganje i druga vrsta servisa i logistike. Naravno, ako je to izbor žene, onda je to legitimno, ali to ne smije biti izgovor za diskriminaciju žena koje ne žele biti samo majke i domaćice", kaže.

Smatra da je biti angažirana muslimanka danas vrlo zahtjevno jer treba uskladiti zahtjeve i norme religijskog učenja koje slijedi i zahtjeve sekularne države u kojoj živi. Iako se svi pozivaju na prava i slobode, uključujući i vjerske slobode, vrlo često se takva pitanja prelamaju preko života žene, kao što je primjer nošenja marame, reproduktivna prava i slično. Ne postoji dovoljno razumijevanja i često se ova pitanja politiziraju.

"Muslimanka je u jednoj vrsti procjepa jer je na udaru kritike religijskih krugova da nije dovoljno dobra vjernica, ali i na udaru kritike sekularista da previše iskazuje svoj vjernički identitet. Svi bi nekako željeli ženi odrediti kakva ona treba da bude, a vrlo rijetko ženu pitaju šta ona želi i ne uključuju je u kreiranje politika koje se odnose na njen život i život zajednice i društva u kojem živi", kaže Zilka Spahić-Šiljak.

Govoreći o dijalogu dvaju svjetonazora - nereligijskog i religijskog, ističe da je iznimno važan kako se ne bi produbljivao već postojeći jaz i nepovjerenje koje dolazi najviše zbog nepoznavanja drugoga i nedovoljne utemeljenosti u vlastitom. Kako kaže, ko god je siguran u svoja uvjerenja, neće strahovati od susreta s drugim, jer takav susret omogućava učenje, zrenje i promjenu nabolje.

"Na koncu, univerzalni humanizam je imanentan i religijskim i nereligijskim etičkim postulatima koji nalažu poštivanje nepovredivosti ljudskog života, prava i slobode. Međutim, naša prava i sloboda nisu apsolutni i sežu do granica prava i slobode drugog čovjeka i to je izazov s kojim se treba suočavati na pravi način ne zaboravljajući nikada da u tom susretu pred sobom imamo drugo ljudsko biće koje je prema vjerničkom svjetonazoru dio božanske providencije stvaranja razlika. Ono što je blagoslov sekularne države jest mogućnost izbora koji, nažalost, nemaju žene, ali i mnogi muškarci koji žive u državama s religijski utemeljenim zakonima. Izbor da li će neko vjerovati ili ne treba da bude osobna stvar, a vjeru niko ne bi smio nametati ni braniti, jer je svaki takav pokušaj ideologizacija vjere i gruba zloupotreba vjere u dnevnopolitičke svrhe", dodala je.

Kada je riječ o feminističkoj teologiji, mišljenja je da je taj termin na našim prostorima nepoznanica osim za mali broj intelektualki i intelektualaca koji se bave tim pitanjima.

"Feministička teologija predstavlja sveobuhvatnu kritiku patrijarhalne kulture i maskuline teologije koja muškarca i mušku normu postavlja u centar. Feministička teologija želi prostor za žene, njihove uvide i interpretacije i želi prije svega ženu kao subjekt, a ne kao objekt teologiziranja. Na koncu svete knjige nisu objavljene samo muškarcima, niti svećenicima i imamima, već svim ljudima, a i žene su ljudi kako je to davno u pojednostavljenom zahtjevu za ravnopravnosti iskazala njemačka teologinja Dorothe Solle", istakla je.

Ona ističe da se u okviru svoje ekspertize kao profesorica rodnih studija malo bavi feminističkom teologijom, jer su njena istraživanja više okrenuta sociološkim i kulturološkim fenomenima utjecaja kulture i religije na život žene.

"Međutim, danas je teško govoriti o rodu i ženskim pravima a da se ozbiljno ne razmotri i pitanje religije, jer je religija intimno vrlo važna velikom broju ljudi a samim tim i pogodna za manipulaciju. Dio takve manipluacije je vidljiv danas kada se recimo nameću određene norme i pravila istrgnute iz konteksta cjelokupne poruke teksta Kur’ana ili se iz tribalističke arapske kulture uvode neke norme koje nisu spojive s temeljnim principima pravde, brige, ljubavi, milosti i praštanja. Vrlo često se pokušavaju okrutnosti i nasilje, a posebice nasilje nad ženama pravdati vjerom, a zapravo nemaju nikakvo uporište u vjeri", kaže Spahić -Šiljak.

O iskustvu boravka u SAD-u navodi da je naučila mnogo i dobila priliku da drugima predstavi BiH i svoj rad, ali i da se poveže s važnim ljudima iz akademskog svijeta koji se bave pitanjima rodne perspektive mirovnog obrazovanja, i temama roda i liderstva na čemu trenutno radi.

"Američko obrazovanje posebice na prestižnim univerzitetima Harvard i Stanford na kojima radim, daje izvanredne mogućnosti za sticanje novih znanja, učešća u istraživačkim projektima i napredovanje u struci. Znanje se izuzetno cijeni, ulaganje napora se prepoznaje i vrednuje, dobre ideje se prihvaćaju i čovjek se osjeća korisnim i ispunjenim. To je put za uspjeh i voljela bih kada bi se kod nas promijenila svijest o važnosti obrazovanja i kada bi se ulagalo u kvalitetno obrazovanje, jer je to najvrednije što jedan narod može imati. Obrazovanje je ključ uspjeha, ali obrazovanje koje nas motivira da stalno učimo i usavršavamo se, koje će nas činiti boljim ljudima, koje će osnaživati našu empatiju oespravljene, a ne obrazovanje koje će biti dostatno samo sebi", zaključila je Zilka Spahić-Šiljak u razgovoru za Fenu.

Doc. dr. Zilka Spahić-Šiljak je profesorica rodnih studija i u posljednje tri godine je angažirana kao istraživačica na Stanford univerzitetu na istraživanju "Rod i liderstvo u politici i biznisu".

Bavi se temama roda, religije, ljudskih prava, politike i izgradnje mira, s višegodišnjim iskustvom djelovanja u vladinom i nevladinom sektoru i akademskoj zajednici. Programska je direktorica TPO Fondacije Sarajevo i predaje na nekoliko univerziteta u BiH i inozemstvu.