Prošlo je šest godina od smrti legendarnog Dragana Jovičića: Ostavio vječni trag u bh. teatru

Dragan Jovičić rođen je u Rogatici 22. novembra 1953. godine, a glumu je diplomirao 1976. na Odsjeku za scenske umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Publika ga je zavoljela kroz uloge u serijama TV Sarajevo, prije svega kao Adema u "Kožama" i Stojana u "Porobdžijama".

Nakon perioda u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, 1987. godine vratio se u Kamerni teatar 55. Na toj sceni odigrao je 33 premijere i 1.001 put izašao pred publiku. Bio je prvak drame Kamernog teatra 55, a od 2011. do 2015. i direktor te kuće.

Predstava "Ay Carmela" Roberta Raponje premijerno je odigrana 19. marta 1999. godine u produkciji Sarajevskog ratnog teatra (SARTR). Jovičić i Alispahić igrali su je u 26 gradova Bosne i Hercegovine i 40 gradova Evrope, posljednji put u junu 2020. godine. Od maja 2022. scenografija, kostimi i snimci predstave dio su stalne postavke Historijskog muzeja BiH.

Dokumentarni film "Ay Carmela - Made in BiH" Selme Alispahić premijerno je prikazan 9. maja ove godine, na Dan pobjede nad fašizmom, a u augustu i u programu Sarajevo Film Festivala. Koproducenti su Festival MESS i SARTR. U filmu se čuje i verzija pjesme "Ay Carmela" koju je otpjevala Jovičićeva kćerka Jana.

Alispahić je ranije kazala da su ona i Jovičić davno razgovarali o filmu o predstavi te da je dokumentarac na neki način ispunjenje njihovog zajedničkog sna.

"Nisam nikada pomislila da igram predstavu s nekim drugim", rekla je, dodavši da je sigurna da bi Jovičić bio ponosan na film.

Direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković na premijeri ga je opisao kao čovjeka čije je djelo ostalo primjer umjetničke i ljudske čistoće.

Za ulogu u "Ay Carmeli" Jovičić je 1999. godine na MESS-u dobio Zlatni lovorov vijenac, a bio je i dobitnik Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva za doprinos umjetnosti teatra. Od 2016. godine do smrti bio je predsjednik Umjetničkog savjeta Festivala MESS.

Godinu nakon njegove smrti, MESS mu je posthumno dodijelio Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra, prvi put u historiji te nagrade. Iste godine Safet Zec naslikao je portret u znak sjećanja na njega.