O ovoj stihozbirki, kako su je promotori nazvali, govorili su Bakir Makarević, Šemsudin Zlatko Serdarević i uime izdavača Svetlana Broz, a stihove je čitao glumac Alija Aljović.
Makarević je Gojera nazvao savremenim i urbanim bh. pjesnikom kojeg teško razumiju oni koji ne baštine mnogo znanja i životnog iskustva, dodajući da su rijetki stvaraoci koji imaju različit opus pisane riječi kakav ima Gojer, koji sve ono što ne kaže u prozi sačuva i objavi u poeziji najčešće obojenu metaforama.
"Gojerovi stihovi su zapravo poetski zapisi razorene intime, a ova 13. stihozbirka upotpunjuje njegov poetski opus", istakao je Makarević.
Serdarević je naglasio da ono što izdvaja Gojera od ostalih pisaca jeste njegov vitalitet jer on kontinuirano kao potvrđeni intelektualac diže glas tražeći promjenu kao spasenje kako lično, tako i kolektivno.
Ocijenio je da je Gojer u ovoj zbirci, koja je obimom mala, zapravo sublimirao svoje životno iskustvo te da se kroz njegovo pjesništvo i riječi koje je sam skovao može uvijek osjetiti njegov otpor prema apsurdima današnjeg svijeta.
Broz je kazala da autor u svaku poemu pojedinačno utiskuje svoj autorski trag ljubavi. Pročitala je i recenziju pjesnikinje Božice Jelušić koja je naglasila da je Gojer ipak uvijek graditelj, a ne poricatelj svijeta u kojem živi.
Jelušić je u recenziji još napisala da pjesnik današnjice mora, između ostaloga, biti mitotvorac, a Gojer je danas potvrdio da je on upravo to jer smatra da ljudi danas žive u vrijeme mitova, a ne realnosti.
Obraćajući se okupljenima kazao je da je ova zbirka pjesama nastajala dvije godine i izraz je njegove pobune, što su i njegovi recezenti uočili, i to ne zbog života koji je razoren nego zbog toga što je uništena "naša samoća".
"Ovo oko nas je virtualna predstava života jer tek kada se zatvorim i budem sam osjetim da postoji život koji brzo prolazi, a tokom njega događaju se čuda", zaključio je Gojer.
