Prije dvije godine otišao je veliki čovjek i umjetnik

Safet Isović je više od 50 godina komponovao i pisao tekstove, bilježio i čuvao od zaborava na hiljade sevdalinki. Mnoga priznanja, plakete i povelje svjedoče o njegovoj veličini, među njima Zlatni mikrofon, Estradna nagrada BiH, Estradna nagrada bivše Jugoslavije, te 35 zlatnih i srebrenih ploča.

Sajo, kako ga je narod od milja zvao, svojom je specifičnom izvedbom i poimanjem oplemenio sevdah i ostao jedan od časnih umjetnika koji se pridržavao onoga što je svima dužnost i obaveza, a to je da čuvamo i njegujemo muzičko blago naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine.

Tako je od davne 1957. godine snimio brojne sevdalinke za Arhiv Radija Sarajevo, uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz. Neki od njegovih antologijskih snimaka su "Đul Zulejha", "Boluje Hanka Prijedorka", "Braća Morići", "Djevojka sokolu zulum učinila", "Grana od bora, pala kraj mora", "Mujo kuje konja po mjesecu", "Moj dilbere", "Kiša bi pala", "Mujo đogu po mejdanu voda", "Od sveg' me je sačuvala majka", "Kolika je šeher Banja Luka", "Put putuje Latif-aga", "Zmaj od Bosne"...

Također su važne i brojne i njegove novokomponovane pjesme, koje su se dobrim dijelom oslanjale na tradicionalnu bosansku pjesmu sevdalinku. Među njima se ističu "Kad sretneš Hanku", "Jablani se povijaju", "Zelen orah od roda se savija", "Bosno moja", "Na mezaru majka plače", "Šta se ovo Bosnom čuje", "Oj, Safete, Sajo Sarajlijo", "Pjevaj Bosno, pa me razveseli", "Šeher grade, Banja Luko mila"…

Najveći i najznamenitiji pjevač sevdalinki svih vremena nije ostao samo u našim srcima, već i u srcima i sjećanju onih koji su bili prisutni kada je punio velike dvorane ne samo na Balkanu već i diljem Evrope, Amerike i Australije.

Bio je i ostao ljudska gromada, u životu i u umjetnosti.