Prije 24 godine preminuo je bh. pisac Dario Džamonja: Vječiti zaljubljenik u svoj rodni grad

Kao vječiti zaljubljenik u svoj grad, Džamonja je ostao upamćen po svojim kratkim pričama.

Rođen je 1955. godine i odrastao kao dijete razvedenih roditelja. Njegova porodična agonija produbila se kada je njegov otac izvršio samoubistvo, a majka preselila u Nizozemsku.

Džamonja je ostao živjeti sa bakom i djedom u sarajevskom naselju Jezero, ali se rano odaje alkoholu. U autobiografiji Džamonja je naveo da je umro dva puta.

"Zovem se Dario Džamonja. Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i u umro 1993. godine kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja".

Kako je tokom života rekao Abdulah Sidran, Džamonja je 15. oktobra 2001. godine preminuo treći i posljednji put.

Njegovo stvaralaštvo obilježile su priče iz svakodnevnice. Sve priče odisale su subjektivizmom i osjećajnošću.

Džamonjin literarni opus čini deset knjiga koje su objedinjene u djelo "Ako ti jave da sam pao". Prvu knjigu kratkih priča naziva "Priče iz moje ulice" Džamonja je objavio 1979. godine, a za svoju prozu dobio je nagradu Veselin Masleša 1985. godine, zatim Fund Free Expression Award 1993. godine, nagradu Writes Club Madison 1994. i otkupnu nagradu za poeziju Madison 1996. godine.

Posebno upamćen ostao je po dijelu priče koji čini knjigu "Ako ti jave da sam pao" koji glasi: "Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom."