Večeras u Zenici
128

Premijerno prikazana predstava "Bojte se Allaha" o onima koji veličaju zločine

Piše: E. M.
(Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Na velikoj sceni Bosanskog narodnog pozorišta u Zenici večeras je održana premijera predstave “Bojte se Allaha: Smisao života i smrti Ćamila Sijarića” koju su zajednički realizovali Kulturni centar Novi Pazar i Bosansko narodno pozorište Zenica. Predstava je prema riječima autora Zlatka Pakovića posljednji apel ljudima na ovim prostorima, toliko natopljenim krvlju nevinih žrtava, da se "dozovu pameti i ljubavi".

Nova predstava autorski je projekt Zlatka Pakovića, reditelja i pozorišnog stvaraoca iz Beograda, a direktor Kulturnog centra Novi Pazar Husein Memić je kazao da je prvobitni cilj predstave sažet u ideji da se bavi likom i djelom Ćamila Sijarića koji je bio značajnijan književnik Sandžaka i Srbije, ali i Bosne i Hercegovine.

U predstavi su prikazane scene cinične Evrope, tačnije Njemačke koja se brine za zdravlje svojih ljudi i koja je prva uvela zabranu pušenja, a zatim postavila žilet ogradu i time ograničila kretanje ljudi. Predstavljeni su i zločini iz logora Jasenovac i genocid u Srebrenici, gdje su ljudi ubijani bez razloga, s porukom da se "zločinci trebaju bojati Allaha". Predstavljena je i iskrivljena slika današnjih religija i vjerskih poglavara i predavača gdje su, kako to pjesnik Yunus Emre kaže, u ulozi poslanika.

U konačnici predstavljeno je ismijavanje pravde od zločinaca i političara.

Paković je mišljenja da je ovo jedna veoma značajna predstava koja tematizira lik i djelo Sijarića u odnosu na sadašnje vrijeme i društvene probleme i devijacije.

"Završna pjesma u predstavi zove se ‘Bojte se Allaha’ i daje boju čitavoj predstavi. Zenica je grad koji nema samo dobro pozorište, vjerovatno i najslobodoumnije u BIH, već i nevjerovatan, u odnosu na Balkan čitav, intelektualni potencijal. Ako hodate Zenicom, uočit ćete grafit ‘Bojte se Allaha’ i da tog grafita nije bilo, ne bi bilo ni ovog naziva predstave", kazao je Paković te dalje obrazložio naziv:

"Kada sam vidio grafit ’Bojte se Allaha’ prvo sam uskliknuo, što je bila moja organska reakcija, a onda sam shvatio da je to savezništvo. Allah je arapsko ime za Boga pisano malim ili velikim slovom. Hrišćani koji govore arapskim jezikom i koji čitaju Bibliju na arapskom, na mjestu gdje piše Bog ili Gospod, piše Allah i na tu riječ pravo nema samo islam".

Paković je dodao da se riječi “Bojte se Allaha” odnose na nepravednike na koje se prstom pokazuje u predstavi. Prema njegovim riječima misli se na nepravednike koji su uzurpirali prostor, a koji su najveći zlotvori.

“Oni se trebaju bojati Allaha, ali njima niko ništa ne može, mi ih svi volimo i želimo biti mali oni”, dodao je Paković.

U vezi sa Sijarićem ovaj dodatak nazivu predstave je povezan iz više aspekata. Kao polaznik medrese, Sijarić je izbačen sa školovanja jer je širio komunističku misao i čitao Marka koji je zagovarao humanost.

"Ćamil je od početka usuđivao na propitivanje, na put Muhammeda i Marksa. Bio je Partizan i zahvaljujući njima i AVNOJ-u konstituisana je nacija muslimana, pa kasnije i Bošnjaka. Ćamil je bio i sekretar Suda narodne časti u Banjoj Luci i imao je iza sebe velike procese. Mi danas ne možemo organizovati suđenje Mladiću u BiH, jednom ratnom zlikovcu. Vi danas imate pola Bosne koja tog zlikovca slavi kao heroja, a ‘Bojte se Allaha’ je upućeno takvima, jer slave ubice u Jasenovcu i Srebrenici, kao mjestima genocida", mišljenja je Paković.

Čitava predstava nosi element s porukom “Bojte se Allaha” što bi prema riječima Pakovića "najljubavnija" poruka, ali Evropa danas to smatra prijetnjom.

"Yunus Emre u svojim pjesmama piše muslimanima da je došlo zlo vrijeme gdje se hodže pokazuju kao pejgamberi i zbog toga ponovo poruka ‘Bojte se Allaha’. Danas kada neko to kaže u skladu s evropskim mijenjanjem, to nije dobro i smatra se prijetnjom, ali Evropa, koja ima takve zakone da ne smijemo prijetiti nikome i koristiti uzvičnike, kao takva rasteže žilet žice za ljude koji dolaze iz islamskog svijeta. ‘Bojte se Allaha’ je najljubavnija poruka koju sam otkrio na zidu u Zenici, a najprije uplašivši se”, zaključio je Paković.