Predstavljena knjiga "Mostar - Kronika destrukcije (1990.-1992.) Dolazi rat"

Autor je kazao kako je ovu knjigu posvetio svim bivšim, sadašnjim, budućim, živim i mrtvim Mostarcima kao veliki i teški karmički dug.

"Ona je nastala kao rezultat mojih dugogodišnjih zapisa", kazao je autor.

Recenzent Dragan Markovina navodi kako je knjiga istovremeno dirljiva i napeta, funkcionira kao dnevnik, i kao politološka, antropološka, historiografska i sociološka analiza jednog vremena, iz prve ruke ukazujući na to kako doista izgledaju društveni i politički prevrati.

"U takvom prevratničkom dobu, u Mostaru i Bosni i Hercegovini je, kao i svugdje drugdje uostalom, bilo onih koji su se u njemu odlično snalazili i znali nešto više, onih kojima su informacije bile dozirane na kapaljku i služili su kao pijuni pobjedničkih projekata, kao i onih koje je povijest odlučila ostaviti za sobom, na gubitničkoj strani. Glas Roka Markovine iz ove knjige govori u ime ovih posljednjih, koji na sve što se događalo nisu bili spremni i koje je rat zaustavio u naponu snage i stvaranja, ostavivši ih bez prirodnog im i samorazumljivog konteksta normalnog i suvremenog Mostara", navodi Markovina.

Ističe kako knjiga ne može dati potvrdan odgovor na pitanje jesu li oni do danas uspjeli osvijestiti šta i zašto se dogodilo njima, njihovom gradu i zemlji u kojoj su odrasli.

"Iz te nemogućnosti da se na ovo pitanje ponudi potvrdan odgovor, možemo razumjeti i nemogućnost da predvide ondašnje procese i da im se ozbiljno odupru. Ti su ljudi, a i Roko s njima, jednostavno govorili nekim drugačijim jezikom od nacionalista, stvari koje su se njima činile samorazumljive, ovim drugima su izgledale nezamislive i obratno, pa je na koncu jedino što im je na kraju preostalo bila uzaludna, ali plemenita borba za unaprijed izgubljenu stvar i beskrajno čuđenje nad logikom nasilja te krvi i tla", navodi recenzent Markovina.

Knjiga između ostalog govori i o rađanje ratne psihoze u Mostaru i Hercegovini, kroz raspad legalnih vlasti, dolazak rezervista, odnose između njih i službene vojske, kroz dokidanje civilnog života, kroz brojne sjednice kriznog štaba, na kojima su prisustvovali predstavnici svih stranaka, JNA i policije, Kluba intelektualaca, mjesne samouprave iz okolnih sredina i gradskih vlasti.

Iz svega navedenog je kao autor piše isijavao ponajprije strah, uz tek slabašnu nadu kod većine onih koji su tim sastancima prisustvovali, kao i kod običnih građana, da se neće dogodit ono najgore i povećavao se s dolaskom noći i udaljavanjem iz centra grada jer se cestama po Hercegovini nije moglo putovati, bez stalnog zaustavljaju kojekavih patrola i opasnosti po život.

Uz autora i recenzenta Markovinu o knjizi su govorili i akademik Mirko Pejanović, te Dragan S. Marković.