Autor muzike za film je Aleix Armengol, inspirirane radom sarajevskog čeliste Vedrana Smailovića. Film je sastavljen od četiri intervjua praćena melodijama četiri katalonske narodne pjesme, a glavna tema je doživljaj rata u Bosni i Hercegovini.
Prva narodna pjesma je za Placida Garciju Planasa, direktora španske dnevne novine La Vanguardia. Čak i kad je rat završio on nije prestao da se zanima za stanje u Bosni i Hercegovini i prenosi svaku godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici.
Druga narodna pjesma je za fotografa Guillerma Serveru, kojega je rat u Bosni i Hercegovini načinio ratnim reporterom i definirao njegovu karijeru.
Treća pjesma je za Sandru Balsells. Ona je od 1991. kao novinarka pratila raspad Jugoslavije i pošto je u oružanom sukobu u Hrvatskoj ubijen njen muž, također pri reporterskom radu, ratovi među bivšim Jugoslovenima su za nju postali sasvim lični. Nakon kraja svih sukoba ona piše knjigu „Balkanum memorium“ u kojoj grafički predstavlja pad Jugoslavije i čak se vraća na ove prostore da vidi šta je bilo s ljudima koje je fotografirala i uvrstila u svoju knjigu.
Kako su o ratnoj situaciji autori filma dobijali informacije iz priča ove tri osobe iz Barcelone, odlučili su da čuju stanovište nekoga ko je ratom direktno pogođen. Stoga je četvrta pjesma posvećena Sarajliji Ibrahimu Spahiću, predsjedniku Međunarodnog centra za mir i direktoru Festivala, koji u filmu govori o Bosni i Hercegovini danas, euromediteranskim izazovima i evropskoj budućnosti Bosne i Hercegovine i regije.
Posebnu zahvalnost autori filma duguju gospođi Sabahi Salihović i njenim unukama Amiri i Nadiri, koje su ih u Sarajevu ugostile i pomogle im u radu na filmu. Ovaj dokumentarni film je najbolji doprinos mladih Marte i Josepa da se rat u BiH u njihovoj zemlji ni u ostatku Evrope ne zaboravi i da se ukaže na bosanskohercegovačku tragediju koja ne smije biti obrisana kao tamna mrlja u evropskoj historiji.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
