Predstava "Preobrazba: Geneza jednog propadanja" premijerno 24. marta u SARTR-u

Predstava prati put žene kroz ličnu emancipaciju, osvajanje slobode i ostvarenje vlastitih želja, uprkos pritiscima društva i tradicije.

Autorski tim predstave čine reditelj Luka Jovanov, autorica teksta i dramaturginja Teodora Marković, Monika Močević, koja je zadužena za scenografiju i kostim, Tihomir Radić za kompoziciju i dizajn zvuka, a za koreografiju i scenski pokret zadužen je Emir Fejzić. Glumački ansambl predstave čine Selma Alispahić, Ana Mia Karić, Džana Džanić, Hana Zrno, Matea Mavrak, Sead Pandur i Faruk Hajdarević.

"'Preobrazba: Geneza jednog propadanja' tematizira vrijeme u kojem živimo, vrijeme koje nazivamo demokratskim, ali koje se naročito na Balkanu često tumači prema ličnim interesima. Takav kontekst stvara snažne društvene pritiske koji se uprkos protoku vremena suštinski nisu promijenili niti su doveli do istinske emancipacije. Šta za nas znači odrastanje? Koje su lične slabosti koje oblikuju pojedinca i na koji način društvo utječe na mlade ljude, posebno žene, često ih dovodeći do unutrašnjeg raspada i gubitka smisla. U svijetu u kojem i dalje dominiraju patrijarhalne obrasce odnose se na izgled mijenjaju, ali njihova suština ostaje ista", poručila je između ostalog na početku Maja Salkić-Borazović.

Nakon Majine poruke u kojoj je detaljno objasnila važnost teme i poruku predstave, zatim se obratio i reditelj Luka Jovanov.

"U suštini, slušajući sad ovo što je Maja napisala i poslala, nema se tu šta mnogo dodati što se tiče onoga čime se bavimo. Vrlo je to lijepo i precizno i dobro sročeno. Za mene je ovo bilo i dalje jedan ozbiljan proces učenja i saznavanja. Bilo mi je važno i nekako stalo od početka da zajedno stignemo do svega što će na kraju rezultirati predstavom. Tako da drago mi je da sam mogao da radim u takvoj atmosferi i u takvim okolnostima", kazao je Luka.

Luka je potom pojasnio i svoj pogled na samu priču predstave.

"Teodora i ja se poznajemo već neko vrijeme i studirali smo zajedno i ja sam nekako pratio proces nastanka teksta zajedno s njom i mislim da je ova priča užasno jednostavna i da u toj svojoj jednostavnosti nudi jako puno. Mislim da je zato bilo u nekim momentima tako i kompleksno i teško postići neke stvari na sceni. Mislim da je ovo o čemu govorimo nešto što je, kako bi rekao, neizbježna stvar. Nešto od čega ne može da se pobijegne i nešto na šta ne mogu da se zatvore oči. Pitanje je samo šta će ko od ljudi koji gledaju da prepozna, ali mislim da je sve što je tu manje ili više na neki način vrlo prepoznatljivo", kazao je.

Teodora Marković je potom pojasnila zašto joj je rad u Sarajevu poseban i šta je inspirisalo nastanak teksta.

"Tekst je kao što je i sam Luka rekao nastao iz neke moje potrebe da govorimo o nepravdi kroz koje je žensko telo i biće prolazi. Ja veoma malo znam da teoretski govorim o onome što sam napisala, mislim da je to bio neki nužni krik i pokušaj da sagledam svijet koji nimalo nije lak za jednu ženu. Ja se nadam da će u Sarajevu ova predstava živjeti upravo zato što će se pripadnice u publici poistovjetiti sa tom pričom, ali isto tako i da će muški pripadnici publike shvatiti koliko je ovaj svijet rigidan i težak i koliko moramo da radimo na tome da postane lakši i oslobađajući za jednu žensku jedinku", istakla je Teodore Marković.

Prvakinja Sarajevskog ratnog teatra Selma Alispahić, koja igra majku glavne junakinje ističe da predstava govori o naslijeđenim obrascima ponašanja, transgeneracijskim traumama koje mi svi nosimo, nešto što je obilježeno u naš DNK, a kada mi s tim u ovakvoj sadasnjosti živimo, nastojimo se nositi s tim. Tekst je veoma savremeno pisan, zanimljive je strukture. Mišljenja je da se jasno obraća današnjoj publici čije je i pamćenje i sjećanje vrlo fragmentarno. Alispahić ističe da je ekipa koja se okupila oko teme divna, iako je u pitanju ženska tema, u predstavi igraju i muškarci koji utiču na naše ženske živote. Savremena tema u kojoj se svi mogu pronaći.

Glumica Hana Zrno naglasila je važnost teme i mogućnosti identifikacije, ističući da predstava prati ženu kroz različite faze života i otvara pitanje prava na nepristajanje na duboko ukorijenjene društvene obrasce. Specifičnost predstave ogleda se i u glumačkoj strukturi, gdje Ana Mia Milić, Džana Džanić i Matea Mavrak zajednički grade jedan lik – glas koji se kroz predstavu transformiše iz podrške u osudu, iz pojedinačnog u kolektivni, reflektujući pritiske društva i patrijarhalnih normi. Ovaj pristup, kako su istakle, otvara prostor za propitivanje uloga i očekivanja koja se nameću ženama.

Ana Mia Karić je potom kazala kako na sceni grade jedinstvenu zajedničku cjelinu kroz pokret i glas.

"Da vam previše ne otkrivam, ali zapravo da, mi smo na sceni stalno zajedno Dona, Matea i ja. Govorimo zajedno, krećemo se zajedno, mi zapravo igramo jedan taj zajednički lik, zajednički glas koji se spram okolnosti i situacije prilagođava onome što ta situacija i okolnosti nalažu. Za mene glumačke najinteresantnije je bilo što smo imale priliku da zapravo zajednički gradimo jednu cijelinu, neodvojivu cijelinu. Vrlo često smo, možete sa mnoje samomazniti", kazala je glumica Ana Mia Karić.

Faruk Hajdarević ukazao je na značaj praizvedbe savremenog dramskog teksta, naglašavajući njegovu otvorenost za različite interpretacije i buduće scenske postavke, istaknuo je da priča jeste ženska ali je i univerzalna jer prevazilazi spolna određenja, navodeći da živimo u gradu i državi, gdje nažalost znamo kakav je odnos prema ženama, lako zaboravljajući slučajeve femicida, u jeku svih ovih događanja. Sjesni čime se nose mlade žene, majke, porodilje, kao i sa kojim problemima žene žive, podsjetio je da je naša odgovornost pričati njihove priče i da je to najmanje što možemo uraditi. Sead Pandur je istakao da je uživao u radu sa kolegicama, posebno naglašavajući njihovu energiju, posvećenost i zajedništvo, te da ih sa radošću gleda na sceni.

Kompozitor Tihomir Radić istakao je da muzika predstave oslonjena na sirove i reducirane elemente, koji prate i pojačavaju osnovne tematske slojeve.

Sead Pandur je na kraju podijelio svoja iskustva sa uloga te istakao koliko cijeni rad svojih kolegica.

"Igram dva lika, poštenog seljaka i lik profesora. Samo imena vam dovoljno govore, tako da dalje ne govorimo o likovima, oni na svoj način doprinose ovoj priči u određenim fazama života, tako da nekako veći akcent naravno na ženski dio ekipe na koju sam jako ponosan, u koju sam se zaljubio i jako mi je milo bilo biti u ovom procesu i pratiti svoje kolegice, prije svega, tako da jako mi je drago da se ovo nekako iznjedrilo na kraju i jedva čekam da vas opet gledam na scenu", kazao je Sead Pandur, na kraju.

Ovaj dramski tekst donosi intimno i slojevito scensko promišljanje života oblikovanog naslijeđem, prateći put žene kroz borbu između lične slobode i unaprijed zadane sudbine. Predstava istražuje surovost okoline prema ženi i njenu snagu suočavanja. Premijera je zakazana za 24. mart, a reprizna izvođenja su 25. i 27. marta na sceni SARTR-a.