Predstava o Gisele Pelicot koju su silovali muž i 49 muškaraca stiže na MESS: "Zlo je ukorijenjeno u svakodnevni život"

Slučaj Pelicot odnosi se na Gisele Pelicot, Francuskinju čiji je bivši suprug Dominique Pelicot godinama drogirao i organizovao njeno silovanje. Zločini su se odvijali u njihovoj kući u Mazanu, a Pelicot je tajna snimanja koristio kao dokaz i način da pronađe druge muškarce koji su učestvovali. Slučaj je dospio u javnost nakon policijske istrage 2020. godine, kada su pronađeni brojni videozapisi zlostavljanja.

Suđenje je počelo 2024. godine u Avignonu i privuklo je veliku pažnju javnosti, naročito zbog odluke Gisele Pelicot da se odrekne anonimnosti i insistira na javnom suđenju. U decembru 2024. godine Dominique Pelicot proglašen je krivim i osuđen na 20 godina zatvora, dok su i ostali optuženi, njih 49, dobili zatvorske kazne različitog trajanja.

Iako je 51 muškarac osuđen, broj ljudi koji je osumnjičen za silovanja u međuvremenu je skočio na 72, a sve na osnovu videozapisa i drugih materijala koje je prikupila policija. Međutim, pravna bitka protiv njih i dalje je u toku s obzirom na to da svi muškarci nisu jasno identificirani jer se njihova lica ne vide jasno ili nisu ostavili tragove.

Istraga je formalno i dalje otvorena, ali pomaka u tom pravcu nema, a kako vrijeme odmiče gubi se nada da će se slučaj rasvijetliti do samog kraja.

Govoreći o kreativnom procesu rada na ovoj predstavi, reditelj Rau ističe da je polazišna tačka bila sama stvarnost. Predstava poput sociološke studije pokazuje da su u običnom zapadnoevropskom gradu, mjestu Mazan na jugu Francuske, muškarci iz svih društvenih slojeva i starosnih grupa bili sposobni za višekratno silovanje žene bez svijesti.

"Suđenje Gisele Pelicot trajalo je skoro četiri mjeseca, od septembra do decembra 2024. godine. Bio je to događaj koji je potresao cijelu Francusku i odjeknuo daleko izvan njenih granica. Servane Dècle i ja radili smo sa sudskim zapisnicima, svjedočanstvima i medijskim izvještajima o stvarnom suđenju, postavljajući jednostavno pitanje: kako pozorište može postati prostorom kolektivnog svjedočenja? Rezultat je četverosatni oratorij, polifono djelo u kojem se čuju mnogi glasovi", rekao je Rau.

Dalje je naveo da u tom procesu nije bilo toliko riječ o prikazivanju samog slučaja, koliko o njegovom osluškivanju i stvaranju forme sposobne obuhvatiti njegovu složenost.

"Ono što je Gisele Pelicot uradila bilo je izvanredno: pretvorila je privatni sram u javno svjedočanstvo. Pozorište to može pratiti. Ono ne može govoriti umjesto nje, ali nam može pomoći da razumijemo zašto njena odluka toliko snažno odjekuje i zašto se tiče svih nas, a ne samo pojedinaca uključenih u suđenje", kazao je.

"Ovaj slučaj otkriva da je zlo kolektivno i duboko ukorijenjeno"

Reditelj Rau ističe da je "Slučaj Pelicot" najeksponiraniji i najviše komentiran i najsimboličniji slučaj.

"Ovaj slučaj nas prisiljava da odbacimo utješnu pretpostavku kako je nasilje svojstveno čudovištima. On otkriva nešto daleko uznemirujuće, da je zlo često banalno, kolektivno i duboko ukorijenjeno u svakodnevni život. Zato to nije samo krivični predmet, već i slika našeg društva", kazao je.

U predstavi igraju Vedrana Božinović, Ejla Bavčić, Kaća Dorić, Mediha Musliović, Selma Alispahić, Tatjana Šojić, Maja Izetbegović, Mona Muratović, Nadine Mičić, Maja Salkić, Dina Mušanović, Helena Vuković, Irma Alimanović, Mirela Lambić, Emela Burdžović, Izudin Bajrović, Edhem Husić, Semir Krivić, Mehmed Porča, Aldin Omerović, Benjamin Bajramović, Amar Selimović, Damir Kustura, Asadullah Nekemi, Haris Bidžan i Goran Popović te kontratenor Edi Ćefo.

Govoreći o glumačkoj ekipi, Rau je kazao da ga zanimaju ljudi koji na scenu donose vlastita iskustva i inteligenciju.

"Zbog toga se proces izbora nije toliko svodio na klasičnu podjelu uloga, koliko na pronalaženje glasova sposobnih za dijalog s tim materijalom, međusobno te s publikom", rekao je.

"Ovo nije priča o jednom zločinu ili o jednoj ženi"

"Slučaj Pelicot" bavi se važnim društvenim pitanjem i odaje počast ženi koja je postala simbol otpora seksualnom nasilju. Reditelj Rau ističe da ga je pozorište oduvijek zanimalo kao mjesto na kojem društvo iscenira samo sebe i suočava se s vlastitim kontradiktornostima.

"Ova predstava nije samo priča o jednom zločinu ili o jednoj ženi. Ona nas potiče da se zapitamo kakvo društvo dopušta da takvo nasilje postane moguće, skriveno, pa čak i normalizirano. U tom smislu, ova predstava predstavlja niz radova kojima se bavim već godinama. Primjera radi, u 'Five Easy Pieces' nije me zanimalo samo ono što je uradio Marc Dutroux, već i društvene strukture, fantazije i šutnja koji su okruživali te zločine. Pozorište ne može ispraviti nepravdu, ali može stvoriti prostor u kojem zajednički sagledavamo ono što bismo radije prešutjeli ili izbjegli vidjeti", naveo je.

Rau važi za jednu od najvažnijih i najutjecajnijih osoba evropskog pozorišta. Shodno tome, on ističe kako prema njegovom mišljenju, pozorište ima veliku prednost pred mnogim drugim umjetničkim oblicima, jer može brzo, skoro u stvarnom vremenu reagovati na ono što se dešava oko nas.

"Pozorište je duboko kolektivna umjetnost. Svaka je predstava rezultat saradnje ljudi različitih iskustava, vještina i životnih puteva koji se udružuju kako bi stvorili nešto što prije nije postojalo. Taj me proces neprestano fascinira. Naposljetku, postoji i jednostavan motiv: radost. Radost dijeljenja iskustva s publikom i stvaranja privremene zajednice. U svijetu koji je sve više razjedinjen, to se čini dragocjenijim nego ikad", poručio je.

"Kada god pozorište dotiče stvarnosti, dolazi do sukoba"

Njegov rad često prate mnogi pravni postupci i javne rasprave, zbog čega je vremenom stekao reputaciju "reditelja skandala".

"Kada god se pozorište dotiče stvarnosti, neizbježno dolazi do sukoba. Pitanje nije hoće li doći do kontroverzi, već otkrivaju li one nešto značajno u društvu u kojem živimo", rekao je.

Izdvojio je i nekoliko projekata koji za njega imaju najposebnije mjesto i za koje smatra da su ostavili najveći utjecaj na publiku.

"Projekti poput 'The Congo Tribunal' ili 'Five Easy Pieces' i dalje odjekuju jer su potaknuli rasprave koje su nadrasle okvire samog pozorišta. Za mene je to najveće postignuće kojem umjetnost može težiti", naveo je.

Ujedno, Rau je i umjetnički direktor Bečkog festivala, najvećeg evropskog festivala koji spaja različite umjetničke žanrove.

"Vjerujem da će program iduće godine biti najspektakularnije izdanje koje smo dosad predstavili. Istovremeno, učestvujem u programu za operu 'Der fliegende Holländer'. Opera mi postaje sve važnija jer je to mjesto gdje politika, mit, historija i emocije mogu koegzistirati istovremeno i u najvećim razmjerama", poručio je.

Govoreći o daljim planovima, Rau na kraju razgovora za Klix.ba ističe da slijedi još jedna operna produkcija, a riječ je o žanru koji smatra beskrajno fascinantnim jer, kako navodi, opera može otkrivati nešto duboko istinito o ljudskom postojanju.