Predstava "Dva sa dva" progovara o problemu koji pogađa mlade: Krenuli smo od priče o domu

Predstava je nastala u koprodukciji Udruženja OKUP i Teatra 071, a riječ je o zajedničkom autorskom projektu Ajle Bešić, Armina Behrema, Faruka Hajdarevića i Hane Zrno. Igraju Hana Zrno i Faruk Hajdarević.

"Krenuli smo od nekih društveno-političkih pitanja, od nemogućnosti kupovine nekretnine, odnosno stana u današnjem društvu, ali ta priča je krenula od neke šire, vanjske slike ka unutra, ka tome šta se dešava u domu, šta je to sigurnost i da li dom uvijek donosi sigurnost", rekla je rediteljica Ajla Bešić.

Kaže da je ovo njen prvi autorski projekat. Tekst je pisalo četvero autora, a na početku procesa su se, kako kaže, odmah pronašli u ideji i načinu rada.

"Uspjeli smo sve ono što smo zamislili na početku dovesti do kraja i zadovoljna sam kako je proces protekao", rekla je.

Na pitanje koju poruku predstava šalje, Bešić odgovara da se idejom ovaj put nije bavila kao u ranijim predstavama.

"Govorimo o nečemu što je jako intimno i drugačije za svaku osobu. Bilo nam je bitno da kažemo neke stvari koje su nama važne, ali mislim da niko od nas ne može reći šta je to dom, jer je za svakog drugačije", kaže ona.

Dramaturg Armin Behrem pojašnjava da je predstava većinom nastala iz improvizacija, a njegov posao bio je da taj materijal sortira, vidi šta je tematski prisutno i šta glumci i rediteljica žele pa da od toga gradi predstavu.

"Najviše volim reći da sam zajedno s rediteljicom slagao neki Tetris. Shvatili smo da smo krenuli od priče o domu, preko priče o sigurnosti do neke univerzalnije priče: da li nam je dom uopće potreban da bismo se osjećali sigurno ili bliski s nekim", između ostalog je naveo.

Glumci igraju verzije sebe

Faruk Hajdarević kaže da u predstavi nema klasično određenih dramskih likova.

"Ne igramo nekoga ili nešto, nego neku verziju sebe. Trudimo se, pogotovo na početku, da s ljudima budemo što više onakvi kakvi bismo bili privatno. Naravno, uz jednu dozu performativnog stava. Predstava počinje jako lagano i dobija svoju čudnu dramaturgiju i čudan unutarnji život", pojasnio je.

Najveći izazov mu je, kaže, blizina publike.

"Nikada nisam bio toliko blizu publici, a i kada sam im bio blizu, nisam ih imao sve pod svjetlom pa se nismo svi jasno vidjeli i mogli komunicirati. Predstava će tek s publikom biti do kraja upotpunjena i to je pozitivno uzbuđenje koje me raduje za premijeru i svako naredno igranje", između ostalog je rekao.

Ekipa je za predstavu razgovarala s ljudima različitih profesija i godina, a Hajdarević dom vidi u ljudima, a ne u mjestu.

"Dom je prije svega osoba. Nije bitno gdje se nalaziš ni u kakvim zidovima, nego s kim se nalaziš, bio to partner ili porodica. Neki lijepi domovi u koje sam volio odlaziti, nakon što su neki ljudi preminuli, postali su samo zidovi i cigle", kaže on.

Između teškog i komičnog

Govoreći o značenju doma, Hajdarević ističe da ga za njega prije svega čine ljudi, a ne prostor i zidovi u kojima živimo. Mjesto koje je nekada bilo ispunjeno toplinom i uspomenama nakon odlaska ljudi koji su mu davali smisao može postati samo prostor i četiri zida.

Hana Zrno ističe da se predstava kroz humor i elemente tragikomedije bavi sve težim dolaskom do vlastitog doma, posebno među mladim ljudima, te razlikama u životnim mogućnostima današnjih generacija u odnosu na njihove roditelje i bake i djedove.

"Iako je riječ o teškoj temi, željeli smo joj pristupiti na način koji će publiku nasmijati, ali i potaknuti na razmišljanje. Komedija je pritom poseban izazov jer je ljude teško nasmijati, posebno u društvu naviknutom na dramatične priče", izjavila je Zrno.

Koreografiju potpisuje Emir Fejzić, a muziku Mirza Rahmanović Indigo. Predstava nastaje u okviru projekta "Šta je naš umjetnički prostor - Faza 1", uz podršku Ministarstva civilnih poslova BiH. Reprize su 7. i 8. novembra u 20 sati, a ulaznice su dostupne putem platforme karter.ba.