On u poruci navodi da su sva ljudska društva spektakularna u svojoj svakodnevici i stvaraju spektakle u posebnim trenucima.
Mišljenja je da su, čak i kada nismo svjesni, ljudski odnosi strukturirani na teatarski način: upotreba prostora, jezik tijela, izbor riječi i modulacija glasa, sukob ideja i strasti, sve što pokazujemo na pozornici proživljavamo u vlastitom životu: mi smo teatar!
"Nisu samo vjenčanja i sprovodi spektakli, već i svakodnevni rituali koji su nam toliko poznati da ih nismo niti svjesni. Nisu samo svečanosti teatar, već i jutarnja kafa i izrečen dobar dan, sramežljivo udvaranje i bujice strasti, zasjedanje parlamenta ili diplomatski sastanak - sve je teatar", ističe Boal.
On navodi da je jedna od primarnih funkcija naše umjetnosti osvijestiti te predstave iz svakodnevnog života u kojima su glumci ujedno i publika, u kojima su pozornica i publika jedno.
Svi smo umjetnici, smatra Boal, stvarajući predstavu učimo vidjeti ono što je očitio, a mi smo nesposobni vidjeti jer smo navikli jedva pogledati.
On ističe da ono što nam je poznato postaje nevidljivo: nasuprot stvaranju predstave kada je svjetlo upereno na pozornicu našeg svakodnevnog života.
"U septembru prošle godine bili smo iznenađeni teatralnim otkrićem: mi koji smo mislili da živimo u sigurnom svijetu, iako ratovi, genocid, pokolj i mučenje svakako postoje, ali daleko od nas u udaljenim i divljim zemljama, mi koji smo živjeli sigurno ulažući novac u neku uglednu banku ili ruke nekog poštenog mešetara na berzi – nama su rekli da taj novac ne postoji, da je bio virtualan, ružna izmišljotina nekih ekonomista koji nisu bili izmišljeni, a niti pouzdani ili ugledni", dodaje se dalje u poruci.
Boal naglašava da je sve to bio samo loš teatar s tužnim zapletom u kojemu su rijetki zaradili mnogo, a mnogi izgubili sve. Političari bogatih zemalja održavali su tajne sastanke i nalazili magična rješenja.
Mi, žrtve njihovih odluka, navodi on, ostali smo publika iz zadnjih redova balkona.
Boal podsjeća da je prije dvadeset godina u Rio de Janeiru režirao Racineovu "Fedru". Scenografija je bila oskudna - kravlja koža na podu, uokolo bambus. Prije početka predstave govorio je svojim glumcima - "Fikcija koju smo svakodnevno stvarali sada je gotova. Kada pređete ovaj bambus nitko od vas nema pravo lagati".
"Teatar je skrivena istina. Gledajući svijet dalje od privida, vidimo tlačitelje i potlačene u svim društvima, etničkim skupinama, rodovima, slojevima društva i kastama, vidimo nepravedan i okrutan svijet. Ali na nama je da stvorimo drugi svijet, jer znamo da je taj drugi svijet moguć. Naša je dužnost stvoriti ga vlastitim rukama, izlazeći na pozornicu, u publiku i život", mišljenja je ovaj brazilski teatrolog.
Na kraju poruke on ističe - sudjelujte u predstavi koja će početi, poslije kod kuće sa svojim prijateljima glumite svoje vlastite predstave i pogledajte ono što nikada niste mogli vidjeti: ono što je očito.
Počela je predizborna kampanja: Na plakatima nasmijana lica i velika obećanja, a programi u drugom planu
