Portreti koji su uljepšali ljeto: Pjegice, knjige i emocije Maje Topčagić
Riječ je o freelance fotografkinji i Bišćanki Maji Topčagić, 26-godišnjoj studentici Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.
Njen talent prepoznalo je nekoliko kompanija, a preko kojih je prodala mnogo fotografija za naslovnice knjiga širom svijeta. Ipak, u fokus ljubitelja fotografije došla je preko djela nazvanog "Freckled" ili "Pjegice".
Pjegice su obišle svijet. Pretpostavit ćemo da je to za tebe bilo pozitivno iznenađenje jer se takvo što očekuje samo u snovima. Možeš li nam opisati emocije kroz koje prolaziš u u posljednje vrijeme?
Na webu je osvanuo članak o moj projektu "Freckled" na svjetski poznatom portalu Bored Panda, i zatim su svi svjetski portali redom prenosili tu vijest, poput Daily Maila, Huffington Posta, Telegrapha, My Modern Meta i mnogih drugih, te gotovo svi domaći portali. Nisam ni sanjala da će moje fotografije jednom biti objavljene u nekom od domaćih, a kamoli stranih časopisa. Ipak, najviše sam ponosna na naslovnice knjiga. Dobila sam mnogo upita za saradnju, ali najvažnije mi je to da su ljudi širom svijeta barem na pet minuta uživali u mojim fotografijama. Bilo bi mi drago da sam na bar dio ljudi stavila osmijeh na lice dok su gledali moje fotografije, jer me to čini sretnom.
Odakle inspiracija za Freckled? Da li je to stara fascinacija ili tek epizoda u interesovanju?
Bitno je napomenuti da tu kombinaciju ima samo dva posto ljudi na svijetu. Svojim projektom "Freckled" želim pokazati svijetu da sve što je drugačije ne mora biti i ružno. Pjegice i crvena kosa su dugo godina bili predmet ismijavanja, a ja nastojim da ih prikažem u najljepšem svjetlu. Za mene su takvi modeli najljepši jer su posebni, van svjetskih standarda ljepote. Ljepota je u neobičnosti. Dobila sam dosta mailova zahvale širom svijeta od ljudi koji su prošli torturu tokom školovanja i kasnije, samo zbog toga sto su bili drugačiji.
Koji su tvoji najdraži foto projekti, čime se posebno ponosiš i šta bi pored posljednjeg popularnog shootinga voljela da spomeneš?
Početkom juna sam sarađivala sa Canon Europe i njihovom filmskom ekipom na snimanju kratkog dokumentarnog videa o mom radu. U videu je učestvovalo par mojih modela. Ekipa me pratila par dana kako fotografiram u Bihaću i Sarajevu, a film izlazi sredinom septembra. Drago mi je što sam ih upoznala i što sam imala priliku da baš mene odaberu za taj projekat. Također, istakla bih saradnju s dizajnericom Ninom Vargom i modnom blogericom Ajlom Hodžić, te posljednji editorijal za modnu kuću Bellissima.
Ko je zapravo Maja i šta su njene aspiracije? Da li je fotografija primat ili se iz prostog hobija rodila velika ljubav uvjetovana sposobnošću?
Oduvijek sam voljela fotografiju, a ta ljubav postala je još jača kada sam dobila svoj prvi fotoaparat sa 19 godina. Fotografija je umijeće prenošenja poruke javnosti ili barem jednom njenom dijelu. Svi smo drugačiji i svako svoju priču prenosi na drugačiji način, bitno je da ona u ljudima probudi emocije i potakne ih na razmišljanje.
Smatraš li da je fotografu prijeko potrebno odobravanje publike i kakvu ulogu u svemu igra komponenta zadovoljstva sopstvenim radom – uživanje u vlastitim fotografijama?
Potrebno je donekle, ali nije prijeko potrebno. Smatram da ne treba stvarati umjetničke radove za publiku, nego za sebe. Najvažnije je da taj rad krije djelić tebe, i da si ti zadovoljan rezultatom. Ako to publika prepozna, još bolje.
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
