Osnovni motiv predstave je kontinuitet, a u okviru toga snaga u izražavanju priče koja se ostvaruje u trenutku, formiranje slike, formiranje slike o prošlosti, anegdote, unaprijed osmišljene koreografije koje su nastale na osnovu istinitih događaja, kao i pokreti i ples koji su rezultat trenutnog podsticaja, a sve to uz pratnju muzičke improvizacije.
U prostoru iz predstave u predstavu se u scenografiji pojavljuje nova, originalna slika. Za taj rad u svakoj prilici pozivaju se likovni umetnici koji nekoliko dana pred predstave stvaraju sliku veličine 220x350cm. Slika nastaje u prisustvu plesača, koji prate pokrete ruku slikara. Likovno djelo igra značajnu ulogu u predstavi, jer se iz predstave u predstavu slika pojavljuje kao novi element razvijajući se na podnom platnu, ranije pripremljenom, stvarajući se korakom i pokretom plesača, u koleraciji i interakciji sa novom improvizovanom muzikom.
Za ples/koreografiju zaduženi su Deneš Debrei i Heni Varga, muziku potpisuje Jasna Jovićević, svjetlo Boris Butorac, a sliku Bojan i Dada Hadžihalilović.