Razgovor pomalo tragičnog naziva "Kraj književne kritike ili kako je jedan žanr napokon odumro?", bio je povod za zanimnjiva zapažanja učesnika, prof. dr. Zdenka Lešića, kritičarke magazina Slobodna Bosna Adise Bašić-Čečo, književnog kritičara i esejiste Envera Kazaza, dok je kritičarka iz Beograda Svetlana Tomić u nemogućnosti da dođe poslala tekst.
Razgovor je moderirao književni kritičar Damir Arsenijević.
Adisa Bašić-Čečo o kritici je govorila je s aspekta novinskog kritičara. Znači onoga koji piše za potpuno nepoznatog čitaoca. Čitaoca koji može a i ne mora biti akademski obrazovan. Kad je riječ o novinskom kritičaru, Bašić-Čečo ističe da je kritičar također čovjek, a da je kritika lični stav, a na čitaocu je da vjeruje u svog kritičara. Ona je istakla da danas nedostaje dijalog o bh. književnoj sceni, višeglasje. Kritika po riječima Adise Bašić-Čečo, nema neku poziciju, ali nije tačno da ne postoji. Ili, istakla je ova mlada kritičarka, BiH ima onakvu kritiku, pa i bolju, kakvu zaslužuje.
Zdenko Lešić pažnju je skrenuo na sam naslov teme istakavši da kritika nije žanr, već funkcija u književnom životu. A kako ističe Lešić, dok ima književnog života ima i kritike.
Lešić ističe da je književna kritika imala razne varijacije kroz vrijema, pa je tako prvo bila okrenuta autoru, pa djelu i danas se književna kritika okreće čitaocu. A kriza kritike dolazi od toga kako je rekao Lešić što živimo u svijetu u kojem čitanje postaje zaboravljena duhovna vrijednost.
Kazaz problem književne kritike, bar one relavantne, vidi i u sistemu. Sistemu koji ne želi kritički stav, sistemu za kojeg je kritičar opasan jer pokreće dijalog. Kazaz je istakao da živimo trenutak destrukcije prostora književne kritike, ali je govorio i o čitavoj jednoj generaciji mladih kritičarki, koje pokreću polemike.
On je govoreći o kritici rekao da je i prećutati tekst, također književna kritika.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
