Paul Lowe: Svojim fotografijama nastojim prikazati suštinski smisao trenutka
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u Sarajevu je nedavno otvorena izložba fotografija "Čekajući Godoa: Susan Sontag u Sarajevu" britanskog umjetnika Paula Lowea. Izložba samim svojim imenom kazuje da se radi o seriji fotografija nastalih za vrijeme rada na predstavi "Čekajući Godoa" u režiji Susan Sontag, američke spisateljice, rediteljice te aktivistkinje koja je za vrijeme rata boravila u BiH.
Ova izložba će također biti predstavljena i u okviru "Festivala slike", prvog festivala fotografije i vizuelnog novinarstva u glavnom gradu BiH koji će biti otvoren 9. maja. Jedan od organizatora ovog događaja je upravo Paul Lowe, koji govori kako je velika čast još jednom se predstaviti svojim arhivskim fotografijama sarajevskoj publici.
"Ovaj festival je jedinstvena prilika da nekoliko izuzetnih fotografa iz raznih krajeva svijeta, koji su boravili u Sarajevu između 1992. i 1995. godine, predstavi svoje radove. Bit će prikazane fotografije velikana u oblasti dokumentarne fotografije kao što su Ron Haviv, Gary Knight, Christopher Morris, Joachim Ladefoged, ali i djela Zijaha Gafića koji živi i radi u Sarajevu i danas. Ovo je izuzetna prilika za građane Sarajeva, posebno za mlade ljude i fotoreportere, da čuju njihova iskustva, da pogledaju fotografije i snimke, ali i da nauče nešto novo", kazao je Paul Lowe u razgovoru za Klix.ba.
Komika i tragika ratnog Sarajeva kroz fotografije
Kada je u pitanju njegova izložba, naglašava kako je, kada pogleda unazad, sretan što je radio s odličnom ekipom glumica i glumaca te drugim članovima autorskog tima na predstavi "Čekajući Godoa" nastaloj prema tekstu Samuela Becketta koja je uprizorena 1993. godine u Sarajevu, ali ipak izdvaja rad sa Susan Sontag koja je na njega ostavila veliki utisak.
"Bilo je nevjerovatno iskustvo raditi s nekim poput Susan Sontag na predstavi 'Čekajući Godoa'. Interesantna je bila sama priroda međuljudskih odnosa u tom ratnom vihoru kada ljudi zapravo nisu ni znali šta da očekuju, kada nisu znali šta će se sljedeće dogoditi i kakva ih budućnost u konačnici čeka. Ljudi su, kako i samo ime predstave govori, samo čekali, čekali i čekali šta će uslijediti. Uzbudljivo je bilo fotoaparatom zabilježiti momente koji na najbolji način oslikavaju ujedno i komiku i tragiku situacije u kojoj su se našli stanovnici Sarajeva", pojašnjava ovaj britanski fotograf s adresom u Sarajevu.
Iako je Susan Sontag primarno imala želju fokusirati se na humanitarne projekte u glavnom gradu BiH, govori kako je ona na kraju ipak shvatila da kroz umjetnost i kulturu može bolje doprinijeti građanima Sarajeva te ih uveseliti u tim sumornim životnim momentima.
"Meni je bila izuzetna čast raditi sa Susan Sontag, ali i sa svim drugim ljudima uključenim u realizaciju predstave 'Čekajući Godoa' koja je odigrana u Sarajevu 1993. godine. Ona je bila jedna intelektualna gromada, interesantan karakter s kojim je bilo podjednako teško i lako raditi, ali, na kraju krajeva, drugovati s njom je svakako bila velika privilegija. Sjediti i gledati kako se odvija veličanstven proces pripreme za predstavu je nešto što se ne zaboravlja. Posebno bih istakao svoje fotografije proba u mraku ili pod svijećama s obzirom na to da u tom trenutku nije bilo struje. Glumiti u tim gotovo nemogućim uvjetima bio je performans sam za sebe, a ja sam pokušao da uhvatim suštinski smisao tih momenata svojim fotoaparatom", dodao je on.
Fokus na fotografiranju konfliktnih situacija
Paul Lowe se smatra liderom u polju dokumentarne fotografije i šef je odsjeka za fotožurnalizam i dokumentarnu fotografiju pri Masters programu na Koledžu za komunikacije na Univerzitetu umjetnosti u Londonu. Njegovi radovi objavljivani su u časopisima TIME, Newsweek, magazinima Sunday Times, Observer i Independent.
No, interesantno je reći kako je njegovo dosadašnje djelovanje obilježeno fotografiranjem konflikta, a samo neki od događaja koje je zabilježio ovaj nagrađivani fotograf bili su pad Berlinskog zida, oslobađanje Nelsona Mandele, glad u Africi te konflikti u bivšoj Jugoslaviji.
"Ja sam se ozbiljnije počeo baviti fotografijom krajem 80-ih godina i moram reći da nisam namjerno postao neko čiju će karijeru obilježiti fotografije konflikta. Jednostavno, nakon niza mojih priča koje su se temeljile na ne baš lijepim situacijama, dobio sam tu etiketu. Kada sam jedne prilike napravio kratku retrospektivu svog rada, shvatio sam zašto me ljudi tako oslovljavaju. Fotografije konflikta čine gro mog dosadašnjeg stvaralaštva, a vremenom sam se počeo i zanimati za njih. Tačnije, pokušao sam dobiti odgovore na pitanja kako se obični ljudi snalaze u nesvakidašnjim situacijama, što me je u konačnici dovelo i u Sarajevo 1992. godine", objašnjava on.
On govori da je bila unikatna i neobično interesantna stvar u vezi stanovništva Sarajeva tokom rata činjenica da ljudi uprkos svemu nisu pružali otpor isključivo uzimanjem pušaka u ruke i odlaskom na prve linije, već i kroz umjetnost i kulturu. Mali nastupi, pozorišne predstave, sitne izložbe bili su ono što glavni grad BiH nije učinilo, kako govori, bar u simboličnoj ravni izoliranim od ostatka svijeta.
"Trenutno vršim selekciju svojih arhivskih djela. Imam na stotine filmova i na hiljade fotografija na kojima sam radio u davnoj prošlosti, a trenutno ih želim reaktuelizirati. Među tim materijalom nalaze se upravo fotografije gradova pod opsadom, pejzaži, snimci uništenja gradova te fotografije ljudi koji to sve preživljavaju. Moja arhiva je stara nekoliko decenija i vjerovatno će uskoro biti novih izložbi, jer kroz izložbe ostvarujete direktan kontakt s publikom i na taj način dijelite iskustva. Posebno mi bude drago kada na izložbu dođu djeca ljudi koji se upravo nalaze na mojim djelima", završava Paul Lowe.
Dončić pokazao novu "zvijer" na četiri točka, odmah se javio i veliki Jordan
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
