Ovo je priča o Andrasu Riedlmayeru koji je svijetu predstavio razaranja u BiH i na Balkanu
U devet različitih međunarodnih suđenja svjedočio je protiv njegovih počinitelja i pomogao postaviti presedan u procesuiranju ove vrste uništavanja kao ratnog zločina, piše The Daily Gazette.
"Ovo sigurno nije nešto čime sam se mislio baviti kao bibliotekar, ali ako stvarno želite razbjesniti bibliotekara, spalite biblioteku", kazao je Riedlmayer, osvrnuvši se na Nacionalnu biblioteku Bosne i Hercegovine (zgrada Vijećnice) koja je planski bombardirana i spaljena do temelja u noći sa 25. na 26. avgust 1992.
Riedlmayer je radio kao bibliograf u islamskoj umjetnosti i arhitekturi u Biblioteci likovnih umjetnosti od 1985. Oduvijek ga je zanimala regija bivšeg Osmanskog carstva koja obuhvata Bliski Istok, kao i dijelove Mađarske, gdje je rođen.
Godine 1992., kada je čitao o paljenju Nacionalne biblioteke, Riedlmayer je znao da se radi o napadu na više od fizičkih objekata. On je o razaranju kulturnog nasljeđa u Bosni i Hercegovini i na Kosovu svjedočio u šest haških procesa.
Na suđenju Radovanu Karadžiću objasnio je uz pomoć fotografija izradu stručnog izvještaja za potrebe tužiteljstva, a koji se odnosi na razaranje kulturno-vjerskih objekata u 22 bh. općine.
Nacionalisti su došli na vlast usred destabilizacije u bivšoj Jugoslaviji i počeli ciljati na bosanske muslimane, kosovske Albance i druge nesrbe. Uništili su sve, od drevnih džamija do imovinskih zapisa, prisjetio se Riedlmayer.
Nakon godina proučavanja i pisanja o sukobu, pa čak i prikupljanja donacija knjiga za pomoć obnovi biblioteka u regionu, Riedlmayer je konačno otišao na Balkan 1999. godine. Tamo je zatekao opšti haos, no uprkos zastrašujućim okolnostima, rekao je, da su ljudi koje je upoznao bili nevjerovatni i da su željeli da njihove priče budu ispričane.
Te godine je posjetio više od 100 vjerskih i kulturnih lokaliteta koji su namjerno uništeni tokom sukoba. Fotografirao je i katalogizirao katoličke crkve i džamije, kao i razbacano kamenje prekriveno smećem. Skupio je ugljenisane ostatke knjiga i stranice iz Kur'ana, kojeg su srpski vojnici skrnavili.
Kada je Riedlmayer prvi put pronašao prljave stranice u ruševnoj džamiji, mislio je pitati seoskog starješinu prije nego što ih uzme kao dokaz.
"To više nisu knjige; ne možemo ih koristiti. Uzmi ih i pokaži svijetu šta je učinjeno", kazao mu je starješina.
Riedlmayer je napustio Balkan s ogromnim osjećajem odgovornosti prema ljudima koje je upoznao. Saznao je da Ujedinjene nacije žele da njegova otkrića budu dokaz ratnih zločina i osjećao je da je to njegova prilika.
Godinu dana kasnije, Riedlmayer se suočio licem u lice sa Slobodanom Miloševićem. Na kraju je svjedočio protiv 14 službenika Srbije i bosanskih Srba optuženih za ratne zločine. Iako je Milošević umro od srčanog udara prije nego što je Haški sud izrekao presudu u njegovom slučaju, 11 ostalih je osuđeno i poslano u zatvor.
Riedlmayer je kazao da se nada da će presedan koji je postavio Haški tribunal spriječiti barem neko buduće uništavanje kulturnih nalazišta. Dokumenti i fotografije koje je skupljao na Balkanu sada su dostupni istraživačima kao dio posebnih kolekcija Likovne biblioteke.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
