Radnja filma "Potraga" se dešava za vrijeme drugog čečenskog rata, 1999. godine. Nakon što su mu roditelji ubijeni, mali dječak bježi iz rodnog sela, upoznaje Carole, šeficu Delegacije Evropske unije, koja ga postepeno vraća u život.
U isto vrijeme njegova ga starija sestra Raïssa neumorno traži u moru izbjeglica. Tu je i Kolja koji je nedavno regrutiran u rusku armiju i postepeno ga slama svakodnevni život ratnika. Film donosi snažnu priču o ratu ispričanu iz perspektive četiri životne priče spojene šokantnim hirom sudbine.
Michel Hazanavicius je 2012. godine filmom "The Artist" osvojio i nagradu César za najboljeg reditelja, a film je osvojio i pet drugih prestižnih nagrada, uključujući nagrade za najbolji film i najbolju žensku ulogu. "The Artist" je 2012. godine osvojio i nagradu Oscar za najboljeg reditelja, čime je Hazanavicius, devet godina nakon Romana Polanskog (naturalizirani Francuz), postao tek drugi francuski reditelj u historiji koji je osvojio to prestižno priznanje.
"Svaki se dan širom svijeta dešavaju grozne stvari, Gaza je u vijestima stalno, ljudi znaju šta se dešava. Čečenija je drugačija, o ratu u Čečeniji se manje zna. Kad izgubite rat, nemate privilegiju da pričate priču. Ovi ljudi su zaboravljeni, to me je posebno ganulo“, riječi su kojima je reditelj pojasnio zašto je odabrao baš rat u Čečeniji.
Istaknuo je kako ga je fascinirala tematika rata, budući da je pokušao prikazati šta se dešava u ljudima za vrijeme ekstremnih situacija u ratu, što ih pretvara u ubice, silovatelje... zašto se obični ljudi pretvore u čudovišta, a neki sačuvaju svoju ljudskost?
"Sve oko vas je izopačeno, ono što je bilo bijelo, postaje crno i obrnuto... uvjeti su potpuno izokrenuti. Ne postoji loša opcija, jedna koju izabereš ti pomaže da preživiš. Čovjek si, moraš preživjeti u svijetu nasilja. Ne možete ih kriviti zbog toga što su postali, niko ne može reći – ja to nikad ne bih uradio“, pojasnio je Hazanavicius.
U njegovom je filmu publika određen svjedok rata, a cilj je pronaći sredinu, balans između nepodnošljivog i onog što bi se moglo učiniti smiješnim.
"Pokušao sam prikazati vojnika kao ljudsko biće, ne kao čudovište, odnosno, način na koji postaje čudovište. Pokušao sam zadržati realnost, ne mislim da je sve crno-bijelo“, reagirao je reditelj na kritike o tome kako je napravio jednostran, crno-bijeli film.
Reditelj je poznat i po tome da svoje filmove smješta u različite decenije u prošlosti, a to je pojasnio na sljedeći način:
"Filmovi i knjige su mašine za putovanje kroz vrijeme, s njima možete kreirati interesantne stvari. Možda tu postoji i neka nostalgija i melnholija za tim vremenima – kako su se ljudi oblačili, kakva su auta vozili... stvari su bile ljepše, nisu samo jurili za poslom i novcem...“
