Direktor Narodnog pozorišta Gradimir Gojer kazao je da postoje dva glavna plana sjećanja na Zorana Bečića – onaj koji govori o najznačajnijem bh. glumcu u periodu nakon Drugog svjetskog rata, ali i širim vremenskim odmacima, dok se drugi odnosi na velikog čovjeka i građanina Sarajeva.
Podsjetio je da je Bečić prve glumačke korake načinio u teatru u Čačku, dok je u kasnijoj karijeri ostavio neizbrisiv trag na scenama Beogradskog dramskog pozorišta, Kazališta "Marin Držić" iz Dubrovnika, Narodnog pozorišta Tuzle i Mostara, Kamernog teatra 55 te svog matičnog teatra Narodnog pozorišta Sarajevo.
Takvu je glumačku širinu i intelektualnu veličinu danas teško nadoknaditi, smatra Gojer. Poslije njega, teško je i na radiju ispuniti praznine koje je popunjavao u dramskom i poetskom programu.
"Bio je čovjek koji je u naš teatar unosio vedrinu, kada nam je bilo teško, i gospodstvenost, kada nam je nje nedostajalo. Bio mi je učitelj, jer je uvijek znao "tajnu više" u našem teatarskom poslu", kazao je.
Bečić je bio podjednako zaljubljenik i klasike i djela savremenih autora, uz glumački opus koji je podrazumijevao najširi žanrovski smisao. Posebno je velik doprinos dao kulturnom i duhovnom otporu građana Sarajeva tokom rata, zaključio je Gojer.
Kao mlada glumica koja je imala priliku raditi s velikim teatarskim imenom Marija Omaljev prisjetila se da je Zoran Bečić uvijek bio uz mlade dajući im toliko potrebne savjete.
"Od njega smo naučili mnogo ne samo u glumi već i kako se ponašati u teatru. Bio je pravi džentlmen", istaknula je ona.
Na kraju je pročitano i pismo Kazališta "Marin Držić" iz Dubrovnika, u kojem su se njegove kolege prisjetile zajedničkog rada na pozorišnim daskama, ali i vječne Bečićeve vedrine, naglašavajući da je u njihovom pozorištu ostavio neizbrisiv trag.
Groblje "Lav" gdje je Bečić sahranjen, 29. marta će na dan njegove smrti posjetiti njegovi prijatelji i kolege te položiti cvijeće i odati mu dužnu počast.
