Objavljen Takmičarski program 11. SFF-a

Ovogodišnju selekciju nije bilo jednostavno zaokružiti. Program je proširen još jednom zemljom i to Mađarskom koja je u vitalnošću i kvalitetom svoje kinematografije doprinjela razvnovrsnošću Takmičarskog Programa 11. Sarajevo Film Festivala.

Bitku za svoje mjesto među 11 najboljih igranih filmova vodilo je više od 70 filmova, a time je Sarajevo Film Festival postao sve više priznat od strane regionalnih autora i producenata kao idealno mjesto za promociju svojih filmova. Prošlogodišnja pobjednica Zornitza Sophia je nakon osvajanja nagrade Srce Sarajeva sa svojim filmom MILA SA MARSA posjetila desetine festivala i osvojila brojne nagrade. Slična je sudbina i filma TA DIVNA SPLITSKA NOĆ, Arsena Ostojića. Sarajevo Film Festival je sa Takmičarskim programom i profiliranim fokusom na Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, Mađarsku, Makedoniju, Rumuniju, Sloveniju, Srbiju i Crnu Goru definitvno profiliran i potvrđen kao festival koji je potpuno posvećen promociji ovih kinematografija.

Ono što je u ovogodišnoj selekciji karakteristično su zapravo dvije niti koje povezuju svih 11 filmova koliko ih se takmiči za nagrade SFF-a. Tendencije koje dominiraju programom su s jedne strane društvena agnažiranost a s druge lične teme i pitanja.

Na jednoj strani nalaze se filmovi koji na suptilan način tretiraju lična putovanja likova u njihovoj borbi i potrazi za ljubavlju i na taj način i za smislom života, kao što je u slovenačkom filmu RAD OSLOBAĐA, Damjana Kozolea i u mađarskom DALLAS MEĐU NAMA, Roberta Aleja. Filmovi, iako potpuno socijalno određeni i uslovljeni, pronalaze načine da nam približe lične drame junaka koji su uhvaćeni u zamke posebnih društvenih okolnosti. Drugi mađarski film JOHANNA također govori o ljubavi, ali reditelj Kornél Mundruczó nam prikazuje prilično ekstremnu i nekonvencionalnu životnu priču koja se igra žanrom i tako pronalazi svoj izvan žanrovski svijet. Filmovi RYNA, Ruxandre Zenide iz Rumunije i LADY ZEE, Gerogia Djulgerova iz Bugarske prikazuju nam lična putovanja ženskih junakinja koje su zatočene u klopke svijeta kojem ne pripadaju a koji grčevito pokušavaju promijeniti. Dva hrvatska filma ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA, Hrvoja Hribara i OPROSTI ZA KUNG FU, Ognjena Sviličića ličnim pričama zadiru u pore suvremenog hrvatskog društva prikazujući svijet pun predrasuda i rušeći tabue kroz sudbine svojih junaka. Njhova osobnost je što se ne libe koristiti humor kao sredstvo razotkrivanja junaka i njihovih priča.

Društveno angažovani filmovi nisu ništa osobito i neobično za kinematografije jugoistočne Evrope, a autori su uvijek veoma svjesni stvarnosti koja ih okružuje. Ipak filmovi koji pripadaju drugoj, društvenoj angažiranoj tendenciji su osobiti i originalni u načinu na koji nam govore o stvarnosti. Ovogodišnja produkcija Srbije i Crne Gore označena je sa dva filma čiji autori na direktan i oštar način daju uvid u svoje vlasite refleksije ne samo na stvarnost već i na njene političke aspekte koje su u mnogočemu utjecale i ostavile ožiljke na realnost bivše Jugoslavije. JUG JUGOISTOK, Milutina Petrovića je poseban film koji, očigledno rađen u “no-budget” uslovima, uspjeva svoju igranu formu držati uvjerljivom osobitim dokumentarističkim pristupom (koji je uslovljen budžetom ali dosljedno sproveden kroz film). Film BUĐENJE IZ MRTVIH, Miše Radivojevića je priča u kojoj je jedan od glavnih junaka i sama slika-fotografija koja je iskorištena na originalan način koji do sada nije viđen na ovim prostorima. Film iz boje polako tone u crno-bijelu fotografiju, kako glavni junak odlazi u posjetu svom ocu i svojoj prošlosti koja je neizbježno povezana sa društvenim tj. ratnim prilikama. Kao i film OPROSTI ZA KUNG FU, tako i bosanskohercegovački film DOBRO UŠTIMANI MRTVACI, Benjamina Filipovića govori o postratnoj stvarnosti, te o predrasudama i mogućnostima promjene u okolini koja je još osjetljiva na njih. Film se sastoji od četiri priče koje su kolažno uklopljene i koje se sastaju sasvim slučajno, kao ironija na život u kojem se stvari baš slučajno i dešavaju. Film sa Kosova afirmiranog reditelja Isa Qosje KUKUMI je suptilni i izuzetno vizualni film-esej koji govori o apokaliptičnom postratnom svijetu kroz dijoptriju mentalno hendikepiranih. Ovo je jedan od najboljih filmova o ratu, a autor kroz izuzetne vizualne vinjete dočarava svijet u kojem nije moguće ostati normalan.

Dvije gala projekcije posvećene su grčkom filmu TAOCI, Constantina Giannarisa i turskom ČEKAJUĆI OBLAKE, Yesim Ustaoglu, a oba filma uspješno su prikazani u ovogodišnjoj Panorami Berlinskog filmskog festivala. Prikazivanjem ovih filmova, Takmičarski program od 2006. otvara svoja vrata Turskoj i Grčkoj.