Jasminko Halilović
0

Nova monografija za novi doživljaj Sarajeva

Sarajevo-x.com
Jasminko Halilović ove godine je napunio 20 godina. Iza sebe ima već nekoliko objavljenih knjiga od kojih je najpoznatija 'Sarajevska furka' izdata 2006.godine i specifična po tome što je prva knjiga u BiH zasnovana na blogovima napisanim na www.blogger.ba. Uz dva paralelna studija, Jasminko sa timom od 20 ljudi sada radi na izradi nove knjige 'Monografija Sarajeva – varietas delectat'.

Razgovarao: Asim Bešlija

Izrada nove monografije Sarajeva, po svemu sudeći, projekat je kojeg ste Vi ozbiljno shvatili i tokom posljednje godine dana urađeno je dosta posla, posebno u prikupljanju foto dokumentacije. Ono što Vas želim pitati je zbog čega ste odlučili praviti još jednu monografiju Sarajevam pored postojanja mnogih drugih?

Tačno je da postoji nekoliko monografija Sarajeva, te još više različitih publikacija koje se bave Sarajevom na ovaj ili onaj način. Ako pogledate strukturu tima od 10-ak ljudi koji radi na ovom projektu, dakle autore i koautore projekta, vidjet ćete da je prosjek godina 27-28. Svoj zavičaj svi upoznamo i zavolimo u djetinjstvu. Ova generacija ljudi okupljenih na ovom projektu dobar dio svog djetinjstva/mladosti provela je u Sarajevu za vrijeme rata. To će biti prva monografija koju pravi ta generacija. Možemo reći da se radi o jednom sasvim drugačijem doživljavanju grada, grada kojeg smo kad je bilo najteže doživljavali na jedan poseban način, a opet zavoljeli najjače. Recimo da je to specifičnost ove monografije. Ovakva knjiga treba da zabilježi doživljaj autora, i siguran sam da je naš doživljaj Sarajeva drugačiji od dosad zabilježenih.

Iako ste mladi, dugo se bavite pisanjem, objavili ste nekoliko naslova. No, je li Vas ikad bilo strah da je izrada monografije prevelik i pretežak posao?

Da, upravo je to ono što me mučilo dugo kada sam pokrenuo projekat. Imam iza sebe jednu uspješnu knjigu o Sarajevu, ali danas bih mogao reći da je to jedan zanimljiv srednjoškolski rad. Napraviti nešto mnogo ozbiljnije poput ove monografije zahtijeva nekakvu hrabrost, ali prije svega znanje i iskustvo. Stoga sam se odlučio tekst pisati u koautorstvu sa dragim prijateljem i saradnikom, historičarom Nihadom Kreševljakovićem, koji je, vjerujem, jedan od najboljih poznavalaca Sarajeva uopće. Što se tiče kompleksnosti projekta, ako imate dobar tim saradnika, čvrsto vjerujem da ništa nije preveliko.

Okupili ste mali i vrijedan tim ljudi, ali isto tako koristili ste ili planirate koristiti mnoge referentne izvore za ilustraciju i pisanje. Možete li nam reći neka imena iz tima koja su posebno važna i gdje ste se sve angažirali na prikupljanju dokumentacije?

Taj tim više i nije tako mali. Ako uzmemo u obzir sve saradnike na projektu, doći ćemo do broja od 20-ak ljudi, što je respektabilno kad je u pitanju knjiga. Što se tiče fotografija, naravno da je nemoguće sve uslikati danas, i da ćemo koristiti neke arhivske fotografije. Recimo, mogu najaviti da će ovo biti prva knjiga o Sarajevu u koju će biti uključene fotografije iz arhiva Nacionalne biblioteke u Beču, jer je koautor fotografije, Anida Krečo, boravila u Beču više od mjesec dana i istraživala upravo sve vezano za Sarajevo iz austrougarskog perioda. Možda to i dočarava studioznost s kojom smo pristupili ovom projektu.

Naravno, svi su jednako važni, i nikoga iz tima ne bih posebno izdvajao, ali mogu reći da je tu, kao podrška grupi autora, veliki broj stručnjaka – saradnika, od arhitekata, historičara, lektora, do poznatih fotografskih imena, i domaćih i stranih, koji će gostovati sa nekim svojim fotografijama, što ćemo čuvati kao iznenađenje do samog pojavljivanja knjige. Tu je i menadžer projekta Nermin Mehmedić, bez koga bi sve ovo išlo mnogo teže.

Monografija će biti većim dijelom vizuelna, sa dosta foto ilustracija. To se čini posebno teškim dijelom posla?

Reći ću Vam da je tokom posljednje godine dana za potrebe ove knjige napravljeno više hiljada fotografija Sarajeva, i da se fotografije koje će ući u knjigu biraju vrlo pažljivo. Naravno, osim toga, velike probleme stvara rješavanje autorskih prava za neke fotografije iz prošlosti, te za pokrivanje nekih perioda fotografijama, do kojih je nekad teško i doći. Što se tiče bliske historije Sarajeva (od Olimpijade naovamo), pregovaramo sa nekoliko najboljih bh. fotografa o korištenju njihovih fotografija.

Autor: Anida Krečo

Planirali ste i multimedijalni CD koji će doći zajedno sa knjigom. Šta će on sadržavati?

Multimedijalni CD će svojim sadržajem, nadamo se, upotpuniti doživljaj Sarajeva onome ko bude čitao knjigu. Glavni sadržaji će biti prikazi važnijih obilježja grada (360˚ panoramic view). Osim toga tu će se naći i video snimak šetnje starim dijelom grada, plan grada, 3D prikazi pojedinih objekata i još nekoliko dodataka.

Izrada monografije jednog grada zasigurno je komplikovan, dug i skup proces. Ko je dao podršku projektu na bilo koji način, i uopšte kakav je interes izazvala ideja u nadležnim institucijama zaduženim za kulturu?

To će u ovom našem slučaju trajati oko 18 mjeseci, a cijena ovakvog projekta je i viša negoli se to čini ljudima koji ne rade na sličnim poslovima. U toku je finaliziranje nekih dogovora vezanih za sponzorstvo ove knjige, i sigurno je da će u narednom periodu biti prilike da pohvalimo, ili kritikujemo nadležne za kulturu u Kantonu, ili Gradu Sarajevu. Kako stvari trenutno stoje, svi će pokazati potrebno razumijevanje, uključujući i neke privatne sponzore.

Kada možemo očekivati završetak monografije i kako će ona biti distribuirana, da li u slobodnoj prodaji ili na neki drugi način?

Završetak monografije možemo očekivati uskoro, i za tu ćemo priliku organizirati i prikladnu promociju. Monografija će biti u slobodnoj prodaji, i to u knjižarama i online putem interneta.

Vi posjedujete mali studio za grafički dizajn u Sarajevu, završavate studij menadžmenta i u isto vrijeme putem učenja na daljinu studirate grafički dizajn u Americi. Kako se tu uopšte našlo prostora za jedan projekat poput monografije?

Da, to je pitanje koje često dobijam. Trudim se raditi što više, i sve je to moguće ako imate podršku porodice i ljudi oko vas. Uz dobar raspored vremena moguće je sve stići, ali ponavljam da je razumijevanje koje imam od porodice i djevojke ključno. Osim monografije, u kombinaciji sam za više drugih projekata, i to me čini sretnim. Svaku noć kad legnem, razmišljam o tim projektima i s njima se budim. Dobro je ispuniti svoj život dobrim i društveno korisnim projektima.

Reklo bi se da nije mnogo mladih ljudi u Sarajevu koji se bave kulturom i pokušavaju je oživjeti. Šta mislite uopće da li za takve ljude ima prostora i koliko je vaš rad do sada podržan?

Nije ih mnogo, ali ih ima svakim danom sve više i to je za svaku pohvalu. Također, primjetno je da se ta šačica ljudi svakodnevno bori zajednički na ovaj ili onaj način protiv raznih elemenata subkulture koji napadaju grad. Prostora ima ako se za njega izborite, kao i u svemu drugome, i mislim da sa borbom treba nastaviti. Na nadležnima je odgovornost da mlade koji se bave kulturom podrže, jer turbo-folk koncerti su došli do KSC Skenderija, pitanje je kada će krenuti u gradske galerije i pozorišta. Naravno, malo pretjerujem, ali to je naša realnost i treba joj pogledati u oči. Sarajevo je pred velikim izazovom da opstane kao kulturni centar države. Podrška mladim ljudima koji rade stvari u domenu kulture ključna je u strategiji održavanja Sarajeva kulturnim i urbanim centrom.

Kroz dosta svojih angažmana bavite se Sarajevom, na ovaj ili onaj način. Kakva je Vaša vizija Sarajeva i koliko je različita od onoga što se sada naziva metropolom i glavnim gradom?

Naravno da Sarajevo jeste centar BiH u svakom smislu, i da jeste glavni grad. U budućnosti vidim Sarajevo kao grad u kojem će se pronaći svako, i siguran sam da ovaj grad ide prema tome. Sredina je još uvijek konzervativna i neke je stvari teže prihvatiti, kao recimo Queer fest, oko kojeg se diže bespotrebna prašina. Ovaj grad ima veliko srce i vrijeme je da to pokaže i da ga otvori i za Queer fest i sve ostalo. Bojim se da se dizanjem te bespotrebne prašine skreće pažnja od većih problema koji građane prate ostalih 360 dana kad nema Queer festa. U odgovoru na prethodno pitanje u negativnom kontekstu spominjem turbo-folk koncerte. Sigurno je da u gradu koji teži da bude metropola, mora biti tih koncerata i mjesta za ljude koji slušaju tu muziku, ali treba paziti dokle to ide u kulturne centre, poput Skenderije.

Autor: Nedim Krdžalić

Sarajevo se svakodnevno gradi, pa i tu treba biti oprezan da milionski objekti ne zatvore oči pred stvarnošću, a ona je da više od 50% građana ovog grada danas jedva sastavlja kraj s krajem.

Mnogo je onoga danas što se ne uklapa u moju viziju Sarajeva. Mnogo je korumpiranih profesora koji se šepure i šetaju ulicama grada, i što je još gore od svega, predstavljaju nekakvu akademsku i društvenu "elitu“. Nadam se da ću uskoro imati dovoljno jak oslonac da im se suprotstavim. Mnogo je onih na funkcijama koji još nisu riješili svoje probleme pa su preokupirani time, umjesto da rade za dobrobit grada i građana. Dug je put pred Sarajevom, veliki izazov, da postane metropola u pravom smislu te riječi.

Također, nemojmo biti previše nezadovoljni današnjim stanjem, sjetimo se samo šta je Sarajevo preživjelo ranih devedesetih. Sarajevo ide naprijed, a na nama mladima je da te korake učino bržim i većim, i da kao građani pravimo od Sarajeva sredinu ugodnu za svakoga. U jedno sam siguran, Sarajevo to može.