Predrag Lucić i Boris Dežulović
0

"Nije nam žao što poderemo glasove jer traže da opet dođemo"

FENA
Predrag Lucić i Boris Dežulović
Predrag Lucić i Boris Dežulović
U okviru Petog salona knjige u subotu su se sarajevskoj publici predstavili Predrag Lucić i Boris Dežulović sa svojim regionalno poznatim programom "Melodije Bljeska i Oluje", s bh. modificiranim nazivom "Melodije uma i neuma". A specijalni gost bio je bh. književnik Benjamin Isović.

Kad jedna književna večer ispuni kompletan prostor jednog pozorišta, onda to jednostavno nije obična književna večer. A "Melodije... " koje pjevaju i čitaju Dežulović i Licić to zasigurno nisu.

Čitajući i pjevajući poeziju iz "Haiku, haiku, jebem ti maiku", "Sun Tzu na prozorčiću" (Lucić) i "Pjesme iz Lore" (Dežulović), ova dva bivša urednika i novinara popularnog Feral Tribunea inteligentno, drsko, šarmantno ogoljavaju postojeće primitivizme, nacionalizme...

Oni jednostavno ne štede nikoga udarajući, kako se kaže, u kost, obračunavaju se sa svim anomalijama društva. Njihova pezija jeste satirična, a jeste duhovita, ali je prije svega opominjujuća.

Tako je sarajevska publika u subotu imala prlike čuti lucićevske obrade nekih dobro poznatih pjesama poput Emine, Stade se cvijeće Rosom kititi, Kad je Tito bio mali, Tri put sam vidio Tita... Naravno ne u originalu, već u obradi.

Da se podsjetimo, prije šest godina, što je neki prapočetak "Melodija Bljeska i Oluje" u Sarajevu, nakon promocije Lucićeve knjige "Haiku, haiku, jebem ti maiku", Boris Dežulović i Benjamin Isović su u knjizi označavali pjesme koje bi se dale pjevat. Tad je taj spontani program trajao do šest ujutro.

I kako reče na subotnjem predstavjanju Lucić: "Meni su rekli da kad nešto završi u zoru, da je to kabare." Tako da bi s ovaj književni nastup mogao nazvati i poetskim kabareom.

Nakon te noći nastale su i "Melodije Bljeska i Oluje", vjerovatno jedini književni program koji je apsolutni brend.

"I od tada, evo već skoro tri godine, pičimo okolo, čitamo i pjevamo, Boris 'Pjesme iz Lore' a ja pjesme iz 'Ferala i Betona'. To se pretvorilo u neku vrstu kabarea koji ima svoje stalne točke, ali i puno toga što se mijenja od nastupa do nastupa. Publika reagira tako da nam nije žao što poderemo glasove i svuda nam postavljaju isto pitanje: 'Kad ćete opet doći?'", kaže Lucić.

A publika je iz sarajevskog Pozorišta mladih izašla zadovoljna. Nadajmo se i probuđena. Jer poezija koja se tu noć govorila i pjevala nije samo za smijeh. Mnogo više je to poezija koja traži da je se misli, da je se razumije.