{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Nije nam žao što poderemo glasove jer traže da opet dođemo"

F
20.12.2009. u 10:34
0
1
"Nije nam žao što poderemo glasove jer traže da opet dođemo"
0
"Nije nam žao što poderemo glasove jer traže da opet dođemo"
Predrag Lucić i Boris Dežulović
U okviru Petog salona knjige u subotu su se sarajevskoj publici predstavili Predrag Lucić i Boris Dežulović sa svojim regionalno poznatim programom "Melodije Bljeska i Oluje", s bh. modificiranim nazivom "Melodije uma i neuma". A specijalni gost bio je bh. književnik Benjamin Isović.
Kad jedna književna večer ispuni kompletan prostor jednog pozorišta, onda to jednostavno nije obična književna večer. A "Melodije... " koje pjevaju i čitaju Dežulović i Licić to zasigurno nisu.

Čitajući i pjevajući poeziju iz "Haiku, haiku, jebem ti maiku", "Sun Tzu na prozorčiću" (Lucić) i "Pjesme iz Lore" (Dežulović), ova dva bivša urednika i novinara popularnog Feral Tribunea inteligentno, drsko, šarmantno ogoljavaju postojeće primitivizme, nacionalizme...

Oni jednostavno ne štede nikoga udarajući, kako se kaže, u kost, obračunavaju se sa svim anomalijama društva. Njihova pezija jeste satirična, a jeste duhovita, ali je prije svega opominjujuća.

Tako je sarajevska publika u subotu imala prlike čuti lucićevske obrade nekih dobro poznatih pjesama poput Emine, Stade se cvijeće Rosom kititi, Kad je Tito bio mali, Tri put sam vidio Tita... Naravno ne u originalu, već u obradi.

Da se podsjetimo, prije šest godina, što je neki prapočetak "Melodija Bljeska i Oluje" u Sarajevu, nakon promocije Lucićeve knjige "Haiku, haiku, jebem ti maiku", Boris Dežulović i Benjamin Isović su u knjizi označavali pjesme koje bi se dale pjevat. Tad je taj spontani program trajao do šest ujutro.

I kako reče na subotnjem predstavjanju Lucić: "Meni su rekli da kad nešto završi u zoru, da je to kabare." Tako da bi s ovaj književni nastup mogao nazvati i poetskim kabareom.

Nakon te noći nastale su i "Melodije Bljeska i Oluje", vjerovatno jedini književni program koji je apsolutni brend.

"I od tada, evo već skoro tri godine, pičimo okolo, čitamo i pjevamo, Boris 'Pjesme iz Lore' a ja pjesme iz 'Ferala i Betona'. To se pretvorilo u neku vrstu kabarea koji ima svoje stalne točke, ali i puno toga što se mijenja od nastupa do nastupa. Publika reagira tako da nam nije žao što poderemo glasove i svuda nam postavljaju isto pitanje: 'Kad ćete opet doći?'", kaže Lucić.

A publika je iz sarajevskog Pozorišta mladih izašla zadovoljna. Nadajmo se i probuđena. Jer poezija koja se tu noć govorila i pjevala nije samo za smijeh. Mnogo više je to poezija koja traži da je se misli, da je se razumije.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Anketa
Hoćete li gledati novu "Audiciju"?
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: