Antonio Nuić, reditelj "Kenjca"
0

"Nemam želju upoznati Mickeya Rourkea"

Razgovarala: Mirna Duhaček
Foto: A. Panjeta
Foto: A. Panjeta
Jedan od dva dugometražna igrana filma u koje je i BiH uspjela umiješati svoje prste, a koja su uvrštena u ovogodišnji Takmičarski program za igrani film Sarajevo Film Festivala, je i ostvarenje "Kenjac“ reditelja i scenariste Antonia Nuića. Ovaj rođeni Sarajlija, koji živi i radi u Zagrebu, ali se od bosanskih priča godinama nikako ne može odmaknuti, za Sarajevo-x.com govori o nagradama kojih mu ne nedostaje, ličnim pričama koje ga inspirišu i otkriva namjerava li se progurati u prve redove kako bi upoznao glavne zvijezde 15. SFF-a.

Pred sarajevsku premijeru Vašeg prvog filma "Sve džaba“ imali ste ogromnu tremu, jer kako ste rekli, nije jednostavno prikazati film pred svojom publikom. Jesu li godine donijele to da budete više "cool“ pred ovu premijeru ili je situacija ostala nepromijenjena?

  • Hvala vam što me podsjećate na to, jer kako spomenete tremu, ona se tako javi. Ma, uvijek je trema, ali mogu vam reći da sam, kad je film premijerno prikazan u Puli, imao tri puta veću tremu nego pred premijeru prvog filma. A sada se, zaparavo, od straha koji osjećam pred sarajevsku premijeru tom mišlju još ne bavim.

"Kenjac“ govori o dramama unutar jedne porodice, a radnja je smještena u Hercegovinu u vrijeme prošlog rata? Postoji mnogo priča u kojima je rat, zapravo, zbližio ljude, a i Vama je, čini se, poslužio u filmu za razrješavanje razmirica unutar jedne porodice...

  • U ovom filmu je rat nešto što je u drugom planu. Naprosto, ja sam htio pokazati da neke osobne drame često mogu dovesti do toga da se velika, povijesna događanja stavljaju u drugi plan. Zapravo, svakom je njegova muka najteža. Indirektno, rat je razlog zbog kojeg se glavni lik vraća u rodno selo. Haj'mo reći da je rat i pomogao, na neki način, ne toliko zbližiti, nego riješiti probleme jedne porodice.

Jednom ste rekli da bosanske priče najviše osjećate kao svoje. Jesu li te „bosanske priče“ upravo te lične priče o kojima govorite? Kakve su to bosanske priče, šta ih karakteriše?

  • Mislim da je film, generalno, lična stvar. Barem kinematografija na ovim prostorima, jer mi ovdje imamo nešto što se zove incidentna kinematografija. Naprosto, filmovi se rade zato što ima ljudi koji ih rade, ali imam osjećaj da nikome ne bi falilo da ih uopće nema. Tako da - šta mi možemo? Mi nemamo industriju i teško da možemo praviti neke velike hitove. Kad čovjek razmišlja metodom redukcije dođe do zaključka da su one lične priče jedino jedinstveno što mi svi nosimo u sebi i vjerujem da su to priče koje treba pričati. Tako da i ja nastojim da moje priče, iskustvo koje nosim sa sobom, priče iz djetinjstva, neko čuje. Valjda će to nekoga interesirati, jer opet nismo toliko jedinstveni da se neko u mojoj priči neće prepoznati, pogotovo kad govorimo u obiteljskim pričama.

I ovaj put iz Pule niste otišli praznih ruku. Između ostalog, dobili ste nagradu za scenarij za film "Kenjac“, a napisali ste ga za samo sedam dana. Kako je to moguće?

  • Fizički treba sedam dana. Ali tome prethodi jedan proces koji traje nekih pola godine, kad se sve stvari, u ne baš organiziranom redu, stavljaju na papir i razumljive su, teoretski, samo meni. Sam proces povezivanja svega toga i stavljanja u oblik scenarija traje sedam dana, ali tome prethodi najmanje pola godine razmišljanja, zapisivanja raznoraznih natuknica.

Trenutno imate četiri nova scenarija u pripremi. Planirate li ih predstaviti na ovogodišnjem CineLink-u, budući da ste s prethodnim projektima na ovom marketu SFF-a imali sreće?

  • Ne, to ću morati ostaviti za naredne godine. Ti su scenariji još uvijek u prvoj fazi razvoja i neprikladni za bilo kakvo šire čitanje. Bit će gotovi u nekom narednom periodu.

Kakva su očekivanja kad govorimo o ovogodišnjem SFF-u? Nadate li se nagradi?

  • Očekivanja su uvijek takva da ljudi bilo kako reagiraju. Bilo pozitivno, bilo negativno. Samo da ne bude neka srednja varijanta, ta mi je uvijek najgora. Sve mi je bolje od ravnodušnosti. Nadam se da će ljudi prepoznati tu priču i da će razumjeti šta sam htio reći.

Ove godine najveće zvijezde SFF-a bit će Mickey Rourke, Darren Aronofsky, Gillian Anderson, Stellan Skarsgard...

  • Svaka im čast.

Imate li ikakvu želju vidjeti i čuti ove zvijezde uživo ili ih možda i upoznati?

  • Pa, nemam. Ja inače nema želju upoznavati te ljude. Nekad mi se čini sigurnijim voljeti ono što ljudi rade, nego upoznati ih, jer se bojim da bih se mogao razočarati.