|

"Najveći problem leži u mladima koji nisu zainteresovani ni za šta"

"Najveći problem leži u mladima koji nisu zainteresovani ni za šta"
120
Piše: M. B.
14.12.2012. u 08:52
0
komentara
120

dijeljenja
"Najveći problem leži u mladima koji nisu zainteresovani ni za šta" Mirza Okić
Mirza Okić je pjesnik, glumac i tekstopisac koji se razlikuje od ostalih. U svojim pjesmama bez cenzure govori o svemu onome što mu probudi emocije na poseban i direktan način. Čovjeka sa šeširom možete voljeti ili mrziti, ali nakon njegove poezije ne možete ostati ravnodušni.
"Ja jednostavno pišem onako kako osjećam i ne libim se da koristim bilo kakav način izražavanja. U današnjem vremenu bi bilo glupo izbjegavati, da tako kažem, neko prosto izražavanje, jer je ono dio naše svakodnevnice. Ono ni u književnosti nije ništa novo, mislim da je samo pitanje toga koliko se estetski koristi. Sa druge strane pišem o onome što je aktuelno, kako u vanjskom svijetu, tako i u mojoj glavi, ne zamaram se tuđim pjesničkim ili proznim načinima, niti pokušavam prikazati bilo šta osim svijeta kakav je u mojoj glavi, bio on takav ili ne...", rekao je Okić u razgovoru za Klix.ba.

Mirza piše od svoje 17. godine. Kako kaže, rečenice se uvijek vrte u njegovoj glavi, on ih oblikuje i pretvara u djela.

"U glavi motam, premotavam i oblikujem rečenice koje bi na najbolji način iskazale moje mišljenje ili emocije o onome što me na neki način dotaklo. Kada sve to proključa u meni ja jednostavno pustim da iskipi na papir i ostavi mrlju baš kao što kafa iskipi i ostavi mrlju na šporetu. To može biti u rano jutro ili kasno navečer, u suštini kada god mi se pije ta kafa", rekao je ovaj dvadesetpetogodišnji pjesnik.


"Smrt ljubavnika"

Upravo tako je nastala i njegova prva knjiga poezije "Kuoleman rakastaja-Smrti ljubavnik", koju je objavio 2010. godine. Pjesme u njoj su nastajale četiri godine, od njegove 17. do 21. godine.

"Govori o stvarima o kojima i govore te godine. Čistim emocijama, stidnom izražaju, pokušaju i neuspijevanju prilagođavanja. Govori o svemu i o ničemu. Možda ponajviše o ljubavi i Sarajevu", rekao je Mirza koji ima u planu izdati još dvije knjige poezije i proze.

Trenutno radi na projektu Poetske večeri skupa sa ekipom trupe Diogenes Poetes, koju je pokrenuo zajedno sa Goranom Vrhuncem.

"Interes za ovakve događaje postoji, a na pjesnicima je da stvore masu koja će ih slušati i čiju će pažnju držati", smatra Okić.

Glumi sa djecom

Osim što se bavi pisanjem Mirza i glumi. Sa Jasnom Diklić i Senadom Alihodžićem radio je, u okviru Art Foruma, predstavu o djeci iz doma za nezbrinutu djecu i maloljetne delikvente pod nazivom "Želim (u) dom". Za tu predstavu napisao je i pjesmu, a igrao je ulogu odgajatelja.

"Ta priča o radu sa djecom se kasnije nastavila u poetskom teatru mladih Juventa, predstavom "Udarci i osmijeh", za koju sam pisao scenarij. Moj rad u pozorištu se najviše veže za Juventu, a pored toga i za studentski teatar i teatar S.O.S sela, gdje sam igrao u mjuziklu "Čikago". Iskreno, najlakše i najzahvalnije mi je bilo raditi sa djecom, valjda zato što se uglavnom možemo naći na istoj valnoj dužini. Ljudi iz svijeta umjetnosti mogu mnogo pomoći djeci, posebno u razvoju njihove slobodne i kritičke misli o stvarima koje se dešavaju oko njih, jer danas je teško i kod djece i kod odraslih pronaći misao koja je slobodna", kazao je Okić.

Pogled na aktuelnu sliku BiH očima pjesnika Mirze Okića

"Trenutna situacija je očajna i može dovesti do potpunog sloma ili stanja ili čovjeka. Promatrajući je, više mi se čini da je čovjek taj koji će da se prelomi u struku i izgubi glavu, baš zato što se drži one glupe narodne "pognutu glavu sablja ne siječe".
Mislim da najveći problem leži u mladima koji nisu zainteresovani ni za šta, ustvari lažem, zainteresovani su za kafu, mahalu, za izgubljene gaće turbo folk pjevačica, za ružne čizme kolegice sa predavanja i za hiljadu i jednu zvijezdu žlijezdu koja je jednokratni dio hiperprodukcije medija. Ne mogu ih mladi preslušati koliko ih mediji mogu naštancati. U svemu tome ljudi iz svijeta kulture i umjetnosti sjede i žale se istim tim medijima i sve ostaje samo na žalopojkama, a onda se pitamo kako dolazi do genocida kulture i umjetnosti. Volio bih znati koliko ljudi ovdje misli da Luvr živi od novca mu daje država".
Prijavi grešku


Komentari (0)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...

Trenutno nema komentara na ovaj članak.