Na Sarajevo Festu večeras predstava Maje Zećo "Libera Me" i performans Minje Bogavac "Mrzim Pozorište"

Uoči večerašnjih izvedbi, autorice ovih projekata, Maja Zećo i Milena Minja Bogavac, podijelile su svoja iskustva, razloge nastanka ovih djela i svoj odnos prema teatru danas.

Predstava "Libera Me" nastala je kao rezultat trogodišnje saradnje Maje Zećo i njenog prijatelja, ruskog disidenta i muzičara Romana Stolyara, iz potrebe da pronađu mir u vremenima sveprisutnog nasilja i nerazumijevanja. Roman već tri godine živi u egzilu u Berlinu jer se protivi Putinovoj politici i agresiji na Ukrajinu, dok je Maja izbjeglica još od početka ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Govoreći o svom povratku u Sarajevo i emotivnoj povezanosti s gradovima u Bosni i Hercegovini, umjetnica Maja Zećo je istaknula: "Pa, ja sam mnogo sretna što sam ponovo u Sarajevu. Hvala vam najljepše što ste me pozvali, što imam čast i priliku biti ovdje na Sarajevo Festu. Sarađivati i sa vama i sa East West Theatre Company. Zaista, Sarajevo i Mostar su meni kao dom. Sarajevo i Mostar - oba grada su moj dom. Kad god odlazim iz Berlina, gledam da prvo dođem u Sarajevo, da provedem tu par dana, pa da sam i u Mostaru. Moram se posvetiti i jednome i drugome i Mostaru i Sarajevu. Tako da, svaka prilika da dođem u Sarajevo, meni je stvarno velika sreća i zadovoljstvo".

Nastavila je govoreći o razlozima zbog kojih je odlučila preseliti u Berlin, gdje je danas aktivna kao slobodna umjetnica.

"Ja sam dugo razmišljala o tome koji je zapravo bio moj motiv da odem u Berlin, da ostanem u Berlinu. Bilo je puno razloga tada, između ostalog to da postanem slobodna umjetnica, da radim svoje projekte, jer sam imala puno ideja i željela sam da ih razvijam, a ovdje, nažalost, nisam imala mogućnosti da razvijam te svoje ideje, zato što nismo finansijski toliko jaki da podržimo sve što ljudi žele. Nažalost, imamo puno umjetnika, ima divnih koncepata, divnih ideja, divnih stvari, divnih umjetnika kojima se ne daje mogućnost i onda sam odlučila: ok, sad je dosta, idem tamo gdje mi se daju prilike. I to je bio Berlin. Berlin mi je otvorio vrata i sretna sam što sam tamo. Ne želim uopšte da se vratim, jako puno radim, imam svoj teatar, formirala sam udruženje sa svojim kolegama, radimo naše projekte, naše predstave. Jeste da radimo na njemačkom jeziku, jeste da je drugačije društvo, ali s druge strane društvo je jako šareno, ima ljudi iz svih dijelova svijeta, pa i to je inspirativno i zanimljivo", otkrila je.

Na kraju je opisala kako je došlo do saradnje s Romanom Stolyarom, ruskim kompozitorom s kojim je stvorila predstavu "Libera Me".

"Tako sam i naišla na Romana. Bio je jedan workshop u Zenici na koji sam pozvana, i Roman je isto bio pozvan iz Sankt Petersburga. Na tom workshopu smo se upoznali, jako lijepo radili, i onda sam ja u tom periodu pripremala predstavu 'Kako smo se smijali', koja govori o humoru u ratu, sa Inom Arnautalić. U Berlinu smo je pripremali, i Roman je znao za to, pa je odlučio da dođe na premijeru. Kad je došao na premijeru, rekao je: 'Majo, ja zaista želim s tobom da radim, ne znam ni sam šta'. Ja sam isto željela s Romanom da radim, jer je on divan muzičar, on oduvijek komponuje muziku za teatre u Sankt Petersburgu i širom Rusije", ispričala je.

Nakon introspektivne priče o egzilu, preživljavanju i ponovnom traženju sebe kroz umjetnost, publiku će u drugom dijelu večeri dočekati performans "Mrzim pozorište", autorski rad Milene Minje Bogavac-pozorišne autorice i kulturne radnice iz Srbije, koja više od dvije decenije djeluje na nezavisnoj i institucionalnoj sceni.

Ovom duhovitom, ali i bolno iskrenom ispoviješću, autorica se obračunava s pozorištem, sistemom koji ga guši, i vlastitim odnosom prema profesiji koju, iako je "mrzi", ne može napustiti.

Govoreći o konceptu i autorskoj ideji performansa Mrzim pozorište, Minja Bogavac pojasnila je da se ne radi o klasičnoj predstavi, već o formi koja kombinuje lično i profesionalno iskustvo iz pozorišnog svijeta.

"Mrzim pozorište nije klasična predstava, to je predavanje, performans, ako mogu tako da kažem. U njemu se kombinuju neke stvari vezane za samu tehnologiju rada u pozorištu ili uslove pozorišne produkcije u Srbiji danas, a s druge strane i neke vrlo lične, autorske i autobiografske opaske koje su me dovele do izvjesnih zaključaka. Taj naslov jeste ogorčen i provokativan i treba da tako zvuči. Dakle, to je ono što mi se dopada, ali mislim da je strašno važno razumjeti naravno, da ne mrzim pozorišnu umjetnost. Možda mrzim sve ostalo što je neophodno da bi se ta umjetnost desila, a nažalost, kako stvari stoje danas, da biste se bavili pozorištem, samo pozorište, sam poziv za koji ste se školovali i koji vas je tu privukao, čini nekih pet ili šest posto vašeg posla. Sve ostalo je pisanje projekata, moljenje za budžete, jurcanje, povezivanje ljudi, strahovito veliki pritisci, različiti oblici cenzure kojima smo, posebno u Srbiji, već dugo godina izloženi. Pozorište kao medij na kraju nekako ostane tu, posljednje, u tom nizu", kazala je ona.

Na pitanje kako je i zašto odlučila da se sama pojavi na sceni u ovom performansu, Minja je istakla važnost autentičnosti i lične prisutnosti.

"Ja volim da budem na sceni. Zašto? Pa da, mislim da se ne može dovoljno mrziti pozorište ako niste u stanju da budete na sceni. Ovaj komad je vrlo ličan. I on ne bi imao smisla da ga izvode neke glumice. Dakle, njegova autentičnost i to što nešto govorim u svoje ime to je suština tog komada. Ali, generalno, meni nikada nije bilo strano da se popnem na scenu. U tome nema ništa neobično", rekla je na kraju.