Na ANU BiH održan skup posvećen nobelovcu Ivi Andriću

Skup je imao za cilj sagledati na koji se način i kroz kakve aspekte Andrić posmatra u današnjem trenutku. Referate je iznijelo dvanaest istaknutih naučnika, stručnjaka i književnika iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Zagreba, Beograda, Londona, Hamburga i Varšave.

Navodeći da ANU BiH ima ogromnu obavezu prema Andriću, jer je on bio njen član, akademik Zdenko Lešić je u uvodnom obraćanju podcrtao da ipak to nije najvažnija činjenica, već ona da je riječ o svjetskom piscu. Naglašava iznenađenost podatkom koliko je Andrić prisutan u svijetu i koliko se o njemu govori, ocjenjujući da se on spominje u kontekstu u kojem tu čast ima vrlo malo domaćih pisaca.

"Ova godišnjica nije neka naročito važna godišnjica - već je to trenutak kada se iznova može čitati Andrić. Prošlo je 50 godina od Nobelove nagrade, svijet se od tada promijenio i mi smo se promijenili. Više ne možemo ni čitati Andrića kako ga je čitala njegova generacija 60-ih i 70-ih godina. Važno je sada znati kako ga mi danas čitamo i šta on nama danas znači", podcrtao je on.

Prevoditeljica Andrićevih djela na engleski jezik Celia Hawkesworth u svom je radu istraživala šta se danas o Andriću može saznati na internetu, zaključivši da je on tu itekako prisutan. Navela je podatak da na internetu postoji oko 1.000 stranica posvećenih Adriću s 10.000 različitih jedinica o njemu.

"To pokazuje da je on ušao u svijet mnogih ljudi koji se bave književnošću, a njegova su djela svjetski poznata i čitana", zaključila je ona.

Književnik Ivan Lovrenović smatra da je Andrić u simboličnom poretku još i prije Nobelove nagrade zauzimao visoko mjesto, ali da ga je ovo najprestižnije priznanje ne samo učvrstilo na toj poziciji, već i ostavilo samoga na vrhu te ljestvice. Naglašava da je Andrić u svakom pogledu bio jugoslovenski pisac, ali da je njegovo djelo "sakralizirano i politizirano, čime je i umrtvljivano".

"Mnogo je primjera tog umrtvljenja, a svi se mogu svesti na selektiranje sistema šta će se čitati, i šta će biti stavljeno u obrazovni sistem prije svega, ali i u interpretativna čitanja", ocjenjuje Lovrenović.

Da Andrić dijeli sudbinu stvaranja etnonacionalnih kultura, dokaz je i da on u takvoj situaciji biva predmetom političke instrumentalizacije, tvrdi Lovrenović.

"Andrić će trebati pričekati neko treće vrijeme kada će njegovo djelo biti dekanonizirano i otvoreno izvan prizemlja političke upotrebe. Generacijama koje to dožive, Andrić će se prikazati u shvatanjima koja nama izmiču", zaključio je on.

Književni kritičar iz Beograda Saša Ilić u svom se radu fokusirao na značaj Andrića nakon raspada bivše Jugoslavije i gdje se on našao u procesu stvaranja nacionalnog kanona i konstrukcije nacionalnog identiteta.

"Istraživao sam kakva je bila upotreba Andrićeve ostavštine i primjetio sam da je došlo do pomaka interesovanja ka Andriću od njega kao pisca do Andrića kao diplomate, akademika i političara. To samo pokazuje koliko se Andrićem manipuliše u procesu stvaranja nacionalnog identiteta", ocijenio je Ilić.