Festival će ugostiti oko 200 umjetnika iz 18 zemalja, a publika će vidjeti 25 predstava.
O Festivalu, predstavama sa kojima će se susresti publika za FENU govori direktor MESS-a Dino Mustafić.
FENA: Festival MESS iz godine u godinu pokazuje da nije da tako kažem sarajevocentričan. Ove godine MES se otvara u Mostaru a predstave će moći da pogleda i publika u Goraždu i Visokom?
MUSTAFIĆ: Već niz godina festival održavamo i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini, sa posebnim ciljem da što veći broj bh. publike vidi pozorišnu produkciju iz svijeta. Poseban je akcenat na najmlađoj publici. Prošle godine su brazilsku predstavu pogledala djeca u Goraždu, Visokom i Sarajevu, što će se i ove godine dogoditi sa predstavom iz Čilea.
Jako se trudimo da predstave dobiju poseban kontekst u gradu u kojem igraju, da pored svoje univerzalnosti imaju i specifičnu vezu sa lokacijom u kojoj se odvijaju. Tako ce se ove godine po prvi puta u svojoj historiji MESS otvoriti u Mostaru, jer je lokacija ispod Starog mosta ujedno i semantički prostor priče o postkonfliktnim sredinama, gdje ljudi traže svoje pravo na sreću, na prosperitetan život, traže nadu kao bitnu komponentu ljudskog bića.
FENA: Navikli smo i da predstave sa MESS-a gostuju u Zenici. Ove godine Zenica nije u planu?
MUSTAFIĆ: Zenica je trebala takođe biti mjesto dešavanja na ovogodišnjem Festivalu, u zadnji čas se iz tehničkih razloga predstava pomjerila u Sarajevo, ali dat ćemo sve od sebe da jednu od predstava odvedemo i u Zenicu
FENA:Na ovogodišnjem Festivalu publika će imati priliku pogledati predstave koje konceptualno više odgovaraju "malim scenama" kao na počecima MESS-a?
MUSTAFIĆ: Finansijska kriza odrazila se na teatarsku produkciju, kako regionalno, tako i u Evropi i svijetu. Česta je pojava da se pozorišta opredjeljuju za produkcije manjeg obima, što naravno ne utječe na kvalitet predstava, ali ih na određeni način estetski određuje.
Vidjećemo jednostavnije, minimalističke scenogafije i kostim, lapidarnost scenskog izražaja, izvrsne glumačke kreacije, intrigantne i originalne rediteljske postavke. Biće ovo festival vrlo intimnih predstava, izrazito emotivnih, mnoge od njih su istraživačke i hrabre u pronalaženju scenskog jezika 21 stoljeća u teatru.
FENA: Kad god se primiče neka od festivalskih manifestacija obavezna je priča o finansiranju?
MUSTAFIĆ: Finansiranje internacionalnih programskih sadržaja, koji uključuje i Festivale je višegodišnji problem, jer nije stabilan, kontinuiran, nema valorizacije, ne posmatra se uticaj i ugled pojedinih Festivala. Ulažu se veliki napori da se sačuva standard i kriteriji, jer svi naši vredniji Festivali su u međunarodnim asocijacijama koja vrlo striktno podrazumijevaju pravila koja morate ispunjavati.
Javnost treba da zna, kako se jedan veliki dio budžeta obezbjeđuje iz sponzorskih i donatorskih sredstava, ali kako kritička i visoka kultura ne mogu preživjeti bez subvencije države.
FENA: Koliko je ove godine izdvojeno za Festival?
MUSTAFIĆ:- Pad budžeta Festivala je u proteklih pet godina veći od 70 posto usprkos rastu programskih dana Festivala, broju predstava i izvedbi, pokretanju novih programskih i edukativnih sadržaja. U komparaciji sa festivalima u regionu naš Festival je najmanje subveniran, a po obimu i kvalitetu, autorskim imenima, kompanijama, zemljama učesnicama prednjači u regionu, najveći je i najznamenitiji Festival na Balkanu, duge tradicije kao ex jugoslovenski Festival koji je od 1997 godine dobio prefiks internacionalni.
FENA: Koje su predstave koji bi Vi lično izdvojili i preporučili?
MUSTAFIĆ: Vjerovatno su neka od najprisutnijih imena na svjetskim festivalima Christoph Marthaler, koji po drugi put dolazi na MESS, ove godine sa predstavom jarkih boja “King Size”, Angelica Liddell koja nam dolazi sa intimnom predstavom o smrti “Te hare invencible con mi derrota” i Wim Vandekeybus koji se bavi sjećanjem u jednoj od svojih najupečatjivijih koreografija, predstavi Booty Looting. Iz regije bih možda izdvojio “Žutu crtu” Ivice Buljana, “Galeb”, Tomija Janežića i “L’Innocente” Diega de Bree, iako su, ne bez razloga, sve predstave ovogodišnjeg festivala u istom programu, te se osim predstava za djecu, sve takmiče za iste nagrade.
FENA: Tema ovogodišnjeg festivala je mogućnost ostvarenja sreće u modernom svijetu. Da li su umjetnici uspjeli odgovoriti na ovu temu i koliko je ona teatarski inspirativna?
MUSTAFIĆ: Temu festivala iznjedrile su predstave, one nisu birane po tematskoj sličnosti. Sve na određeni način .
FENA: Šta biste još mogli da kažete o programima, selekciji, predstavama?
MUSTAFIĆ: Pored navedenih predstava, one koje se na važan način suočavaju sa prošlošću, intimnom i političkom su “Hinkeman: Neka bude šta mora”, u režiji mladog Andreja Nosova i “Prst” u režiji Ane Tomović ili “L.I. Lingua Imperii”, talijanske trupe Anagoor.
Na uzbudljiv način se budućnošću bave “Tomorrow’s Parties”, najznačajnije nezavisne trupe Velike Britanije Forced Enternatinment ili “Osvajanje sreće” Harisa Pašovića.
Kao i posljednjih godina, vidjet ćemo najzanimljivije od Latinske Amerike, proslavljenu trupu La Maldita Vanidad, koja će igrati tri tematski povezane predstave i zanimljivo čitanje “Hamleta” koje nam dolazi iz Bolivije.
Lepa Brena u dobrom raspoloženju stigla u Sarajevo kako bi obavila probe za spektakl u Zetri
New York Times piše o namještaju iz Konjica: Spoj stogodišnje tradicije i modernog dizajna
