"Mokre mačke" stižu u Kamerni teatar 55: Džana Pinjo i Tatjana Šojić o životu, smrti i improvizaciji na sceni

Predstava je koprodukcija Kamernog teatra 55 i nezavisne produkcije Realstage, a premijera je zakazana za 20. oktobar. Prva i druga repriza predviđene su za 21. i 22. oktobar.

Otvaranje vrata institucija

Direktor Kamernog teatra 55 Vedran Fajković istakao je da je saradnja s Realstageom važna jer otvara vrata institucije udruženjima kojima je često teško doći do profesionalnih scena i termina.

"Mislim da nije dobro da se mi kao institucija, kao neko ko je državno finansiran, zatvaramo. Trebamo podržati mlade ljude koji su završili iste fakultete kao i mi koji radimo u institucijama, a kojima je pristup profesionalnim scenama otežan. To je odgovornost svih nas", rekao je Fajković.

Producentica Merjema Đipa iz Realstagea ovu saradnju opisala je kao primjer demokratizacije javnih institucija i pristupa scenama, za šta se ova produkcija zalaže. Realstage je osnovan 2015. godine i bavi se filmom, pozorištem, TV serijama i društveno odgovornim projektima, a jedan je od partnera projekta Sarajevo Theater Showcase. Uz Đipu, producent predstave je i Ishak Jalimam.

Priča o životu, ne samo o ženama

Tatjana Šojić naglasila je da "Mokre mačke" nisu isključivo "ženska priča".

"Naravno da se dotiče tema koje se direktno tiču žena jer igraju dvije glumice, a ne dva glumca, ali poenta je u tome što je to priča o životu generalno. Živimo svi zajedno, međusobno i u različitim odnosima, i tim odnosima smo se bavile", kazala je Šojić.

Predstava prati tetku i sestričinu, dvije žene koje dijeli dvadeset godina, pola svijeta i jedna velika praznina, a koje se nađu pod istim krovom s listom želja koju treba ispuniti. Kroz njihovu priču otvaraju se teme depresije i paničnih napada, straha od smrti i samoće, menopauze, tijela, seksualnosti i ljubavi.

Džana Pinjo kazala je da Šojić u ulozi Teje igra "učiteljicu života" koja njen lik, Še, podsjeća kako treba živjeti.

"Nekad zaboravimo da plešemo, da dišemo, da se smijemo, da radimo lude i blesave stvari i onda postanemo apatični. Ne družimo se, radimo od kuće, postajemo asocijalna bića i onda imate nekoga ko vas izvuče i kaže: 'Ovo je život, pjevaj, pleši, raduj se, smij se'. Ali životu mora biti suprotstavljen njegov bezobrazni antipod, smrt. Kad se suoče sa smrću, vidimo koliko nam život postaje dragocjen", rekla je Pinjo.

Tri scene nikad neće biti iste

Tekst je, kako su objasnile, nastao zajedničkim radom. Džana Pinjo napisala je predložak, a glumice su ga zatim kroz improvizacije na probama razvijale do konačne verzije. Tri scene u predstavi ostale su "nezaključane".

"U te tri scene Tanja i ja džeziramo. Nikad nećete gledati istu varijantu te scene jer improvizujemo. Zanima nas da bude živo, da se dešava sada, da reagujemo u odnosu na publiku", kazala je Pinjo.

Upitana zašto baš "Mokre mačke", odgovorila je da će publika pravi odgovor dobiti u predstavi, ali je ponudila i nagovještaj.

"Morate skakati po lokvama, biti mokri da biste osjetili život. Morate otići na kišu i pokisnuti. Prosto se morate izložiti svijetu i životu da biste ga živjeli, morate se smočiti", rekla je Pinjo.

Kostimografiju i scenografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović, a dramaturgiju Bojana Vidosavljević. Također, na predstavi su radili i Almir Đikoli i Tarik Bičo (kamera i montaža), i Emina Kovačević-
Podgorčević (saradnica na tekstu).